Više od polovine roditelja u BiH svojoj djeci prešutno daje odobrenje za kockanje

Istraživanje provedeno među učenicima od 13 do 17 godina pokazalo je kako je prosjek učenika koji su nekad kockali 38,6 posto.

Problem u ovim slučajevima je što se ne provode zakonske odredbe prema kojima je igranje igara na sreću zabranjeno maloljetnicima. Sudionici ovog istraživanja najčešće igraju bingo, zatim online igrice bez novčanog uloga, klade se u sportskim kladionicama i igraju jednokratne igre na sreću ili grebalice, što se može objasniti većom dostupnošću ovih igara nego, recimo, igara u kasinu i kockanja na internetu, za koje su potrebni veći ulozi ili posjedovanje kreditne kartice.

Važno je pozornost skrenuti i na veliki postotak onih koji igraju internetske igre na sreću bez novčanog uloga jer takve aktivnosti mogu potaknuti kockanje za novac. Na taj način maloljetnik iskusi prirodu igara na sreću i uzbuđenje prilikom iščekivanja ishoda igre i dobitka, što može biti dodatan motiv da počne igrati igre na sreću sa stvarnim novčanim ulozima.

"Među onima koji su barem nekada igrali neku od igara na sreću, uvjerljivo je najviše onih koji to rade iz dosade, što upućuje na zaključak da nedostatak kvalitetnih sadržaja za provođenje slobodnog vremena ili nezainteresiranost djece i mladih da ih pronađu doprinose mogućnosti da počnu igrati igre na sreću. To dalje navodi na zaključak da je djeci potrebno ponuditi mnogo više alternativnih načina za kvalitetno provođenje slobodnog vremena, koji će im biti dostupniji od kladionica, slažu se u udruzi “Obiteljsko savjetovalište” koja je provela istraživanje.

Također, više od polovine roditelja prešutno odobrava djeci kockanje. Ako dijete s velikim ushićenjem prati rezultate utakmica, situacija lako može prerasti u zabrinjavajuću.

"U istraživanju je utvrđeno kako gotovo svaki četvrti sudionik našeg istraživanja vjeruje da je na ishode kockanja moguće utjecati, da oni ovise o znanju i vještini te da se na taj način može zaraditi. A oni koji igraju igre na sreću statistički u znatno većoj mjeri smatraju kako je za zarađivanje kockanjem potrebno imati dobar sustav igre, nego oni koji ne igraju, te znatno više njih smatra kako je, ako je netko uspješan u kockanju, to dokaz da posjeduje znanja i vještine u vezi s kockanjem.
Međutim, vjerojatnost da se ostvari dobitak igrajući bingo, loto, rulet ili u kasinu je, statistički gledano, uslijed velikog broja mogućih kombinacija, iznimno mala, tako da rezultati prilikom kockanja ovise isključivo o sreći, a ne sposobnosti samog igrača. Naime, kod kockanja se rezultat ne može predvidjeti (iako to ljudi pokušavaju uraditi koristeći razne statistike).

Jedan od načina na koji se mogu spriječiti mladi ljudi da kockaju je da im se pruži znanje o vjerojatnosti dobitka u igrama na sreću i upozori ih se na to da je ona iznimno mala i da ne ovisi o njihovoj sposobnosti predviđanja rezultata ili ishoda. Također, potrebno je kroz preventivne projekte raditi i na promjeni svijesti o zabludi da je kockanjem moguće ostvariti zaradu na lak način, bez mnogo truda i ulaganja, što je jako uvriježeno u našem društvu. Zabrinjavajuće je da osnovci imaju jednako iskustvo kockanja kao i srednjoškolci.

"To se, uz ostalo, može objasniti i time da su mjesta za organiziranje igara na sreću svuda dostupna, pa čak i u blizini osnovnih škola. Ovo upućuje na potrebu provedbe preventivnih aktivnosti već u osnovnim školama, kao i na to da je važno educirati roditelje i mlade o rizicima povezanim s kockanjem i mogućim štetnim psihosocijalnim posljedicama, u suprotnom će biti mnogo teže kontrolirati kockanje maloljetnika", priopćeno je iz udruge "Obiteljsko savjetovalište"