VIDEO | Marko zaplovio od Frankfurta do Gradiške brodom iz 1972. godine

Ljubav prema prirodi i vodi probudila je kod Marka Grebenara iz Glamočana želju da kupi brod i krene na ekspediciju rijekom od Frankfurta do Gradiške, ploveći Mainom, Dunavom i Savom.

Marko Grebenar brodom putuje od Frankfurta do Gradiške preko Maina, Dunava i Save. Stari brod iz 1972. godine dugo su pripremali za višednevnu ekspediciju, a tijekom prvih dana prošli su desetke prevodnica i bez većih problema nastavili plovidbu. Kada stigne u Gradišku, brod ostaje na Balkanu, a već se planiraju i nova putovanja.

Dugo pripreman put

Subotnje jutro, 16. svibnja, bilo je dogovoreno za početak putovanja, a na brod nije zakoračio sam. S njim su iz Frankfurta krenuli i njegov otac Milan Grebenar, kao i njegovi prijatelji Stanislav Dedić i Slaviša Bekić, koji mu je mnogo pomogao u pripremi broda za put te s njima plovio prvih 70 kilometara. Zbog poslovnih obveza morao ih je napustiti, ali je i dalje u kontaktu s njima.

S Markom smo razgovarali dok je još plovio Mainom, u trenutku kada su prošli Schweinfurt. Prvi dani na brodu protekli su bez problema, a otkrio je i kako je i zašto brod završio u njegovu vlasništvu.

"Brod je kupljen na oglasima. Tražen je dugo vremena. Ta ljubav prema rijeci i prema prirodi općenito prisutna je već odavno", započeo je svoju priču Marko za Nezavisne novine.

Osposobiti brod koji je prethodni vlasnik kupio davne 1972. godine, a koji je sada bio u zapuštenom stanju, nije bilo lako, ali u tome su uspjeli.

"Ja sam samo tri puta išao zrakoplovom u Frankfurt dok smo taj brod uspjeli osposobiti da upali, da ga naš prijatelj registrira, da se brod osigura, da se jednostavno pripremi za put, da imamo na njemu osnovne stvari, da nam radi topla voda, da imamo struju, da stavimo nove akumulatore…", istaknuo je.

Kako dodaje, neke dijelove slali su čak iz Banja Luke autobusom.

"Dugo je trajala ta logistika i priprema da bi taj brod uopće bio za put. Mi smo svi otprilike u nekoj strojarskoj struci, imamo mehaničara na brodu, čovjeka koji se razumije u elektriku, mi radimo karoseriju, tako da nam ništa nije nepoznato i sada možemo popraviti nešto usput ako bi bilo nekih problema", otkriva Marko, dodajući kako se nada da problema ipak neće biti.

Ruta do Gradiške

Pred njima su dani putovanja, vjerojatno i više od dva tjedna, a konačan cilj je Gradiška.

"Mi sada imamo 380 kilometara Maina uzvodno. Tu ulazimo u kanal koji vodi prema Dunavu. On je dug 170 kilometara. I onda je sav put niz vodu Dunavom do Beograda. I onda idemo Savom uzvodno 450 kilometara do Gradiške. Ako sve bude u redu s ovom starom strojarijom što smo kupili, mislim da bi trebalo sve trajati između 15 i 20 dana", kaže Grebenar.

Kako objašnjava, prva četiri dana voze uzvodno 400 kilometara.

"Prešli smo 34 prevodnice za prva četiri dana. One su nam oduzimale neko vrijeme, ali to je baš lijepo iskustvo. Prva prevodnica u Offenbachu unijela nam je strah, ali sad ide sve lakše i lakše. Nemamo baš neko ogromno iskustvo sa svim ovim, ali, eto, ide nam dobro", iskreno govori.

Za upravljanje brodom potrebna je dozvola koju je Marko dobio u Gradišci, a koja je priznata i u Europi.

"Moramo imati čovjeka na brodu koji zna jezik. Telefonom se najavljujemo na svaku prevodnicu, dva kilometra ispred nje, da nam otvore, da ispuste vodu, da možemo ući. Tako da bi, bez znanja njemačkog jezika, ovo bilo mnogo, mnogo teže, što se tiče tih logističkih dijelova", kaže, dodajući kako su brod registrirali na prijatelja koji boravi u Njemačkoj, pa zbog toga plove pod njemačkom zastavom.

Do Srbije će voziti on, a zatim je plan da kormilo preuzme njegov otac sa svojim prijateljem i da doplove do Gradiške.

"Kada stignemo, brod ostaje dolje. Ne vraća se u Njemačku ni slučajno. Brod će najvjerojatnije ići mom sinu u naslijeđe. Sin voli vodu, ja volim vodu, evo, i otac je sa mnom", kaže kroz smijeh Marko, dodajući kako već postoje planovi za dalje, za nova putovanja, kada brod dovede u još bolje stanje.

Na put su krenuli s mnogo želje, ali ne i s mnogo podrške okoline. Kako kaže, ljudi su im se čudili.

"Otkud na toliki put, zašto, kako ćete, kud se ide, hoćete li moći doći… Mi smo možda malo i brzo ušli u sve ovo, ali smo se dobro pripremili", kaže Marko, kojeg smo ostavili da plovi rijekama sa svojim suputnicima.