Vatrogasna kula Mostar - svjedok jednog vremena

Austro-Ugarska je za sobom ostavila nekoliko objekata u Mostaru koji i danas spadaju među najznačajnije u ovom gradu. Stara vatrogasna kula i danas gotovo istog izgleda, sagrađena je 1901. godine.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Mostar te je godine proslavilo 21 godinu rada i postojanja. Riječ je inače o trećem bosansko-hercegovačkom vatrogasnom društvu, koje na ponos stotina članova, i danas radi i postoji.

Prije grada na Neretvi, društva su osnovana u Travniku i Sarajevu. Mostarsko je nastalo 1880. godine, a travničko i sarajevsko godinu ranije. Prve prostorije i prva kula pravljena od drveta, nalazili su se u današnjem Bišćevića sokaku. Kule su tih godina prema riječima člana DVD-a Ibrahima Silića, bile važne za vršenje vježbi.

"Sadašnja kula služila je svojoj svrsi sve do početka posljednjeg rata. I danas bi sigurno bilo tako da tih godina nažalost nije devastirana. U krov je 1993. u jeku agresije pogodila granata i sve se srušilo", priča Silić za Anadolu Agency (AA).

Za potpunu obnovu objekta važnog za Mostar i Hercegovinu, napominje, nisu potrebna (pre)velika sredstva. Dosad, nažalost, nije bilo sluha kako od strane vladajućih struktura, tako ni od kompanija i poduzeća kojim su se obraćali u DVD-u.

"Osobno sam kucao na vrata mnogih. Nažalost, nije bilo sluha. Procjena je da bi nam trebali između 15 i 20 tisuća maraka za potpunu rekonstrukciju kule. U početku je postojala ideja da napravimo vidikovac s kojeg se vidi grad. Danas imamo zip-line na Fortici pa je ta ideja pala u zaborav. Postoji i interesiranje turista, posebno onih koji su se bavili vatrogastvom", navodi dalje Silić.

I Društvo za koje Silić kaže da je kolijevka vatrogastva u Hercegovini danas opstaje zahvaljujući ljubavi i entuzijazmu.

"Dugo tavorimo ili bolje reći vrtimo se u krug. Jedini prihod koji ostvarujemo je najamnina za prostor davno ustupljen poznatoj knjižari u gradu. Od toga živimo. Ima nas oko 50. Svi smo starije životne dobi. Radi se o ljudima koje posebne stvari vežu za našu plemenitu profesiju. U vremenu nastanka i kasnije, vatrogasna društva bila su obiteljska. Vidite fotografije na zidu. Tu su slike rahmetli Derviša Jakupovića i njegovih sinova, pored su fotografije mog djeda, oca, brata i mene, a tu su i članovi obitelji Peco", govori Silić, pokazujući na zid u prostorijama kule.

Prošle godine Ibrahim je proslavio šest desetljeća pripadnosti DVD-u Mostar. Upisao ga je 1959. djed Hamid, nekoliko dana nakon upisa u prvi razred osnovne škole.

"Pristupio sam sa sedam godina, 1959. U to vrijeme komandir je bio rahmetli Afan Kebo. Rahmetli dedo mu je rekao: 'Kebo, mali je tu, sad od njega napravi vatrogasca...'. Na teren su i tad kao i danas mogli takozvani ispitani vatrogasci. Dakle, oni koji imaju najmanje 18 godina i položen ispit za vatrogasca. Kasnijih godina zaradio sam vatrogasnu mirovinu. S punoljetstvom sam, dakle, postao aktivan vatrogasac ili operativac. Od tog vremena idem na intervencije. Dotad se članstvo svodilo na natjecanja i ljetovanja u mjestima poput Trstenika, Stona, Pelješca...", prisjeća se na kraju razgovora susretljivi vatrogasac.

U prostorijama vatrogasne kule i danas postoji ured, te manja učionica za obuku kadrova.

Rat je nažalost odnio rekvizite, međutim mnogo eksponata i danas je tu, dostupno svima koji pokažu interesiranje za plemeniti poziv. Silić je ponosan i na galeriju fotografija koje svjedoče o 14 desetljeća rada i postojanja Društva.

Sačuvane su i fotografije iz 19. vijeka, a tu su i najsvježije - svjedoci sudjelovanja na Maršu mira u Potočarima.

Ibrahim je ponosan na činjenicu da je prvi vatrogasac koji je sa zastavom svog društva zakoračio u Potočare. Petorica članova društva stradali su tijekom posljednjeg rata u Mostaru.

Prvo stoljeće djelovanja opisano je u knjizi "Sto godina Vatrogasnog društva Mostar".