Upoznajte najstarijeg hercegovačkog kovača
Ljubinjac Stanko Turanjanin (82) najstariji je hercegovački kovač, a nekada je bio i kolar i bravar.
Životnu priču vezuje za četiri događaja u životu: dan kada je završio zanat, kada je s ljubinjskim odbojkašima osvojio prvi pehar, postao prvak grada u šahu i najznačajniji - kada je iz gradskog rezervoara od utapanja spasio djevojčicu iz Ljubinja, piše Blic.rs.
''Završni ispit polagao sam u Stocu, a prije polaganja učio sam tri godine, bez pare i dinara. Dobio sam zadatak da napravim prednji točak konjskih kola, što je bio najteži posao. Kad sam se vratio iz vojske bavio sam se kovačkim poslom, a onda sam položio za bravara i radio kao poslovođa u “Sokolu”, sjeća se ovaj vitalni starac.
Od tri zanimanja danas mu je preostalo jedino kovačko, kuje noževe za rezanje duhana, kosere, sjekire, motike, a povremeno izrađuje i potkovice.
''Pravim i prikolice za automobile. Jednu sam prodao, pa pravim drugu. Posla ima. Jednom su mi dolazili i iz Prijedora, jer su čuli za mene. Nisam im htio naplati, ali su me ljudi častili'', kaže on.
Krivo mu je što mladi ljudi ne žele da se bave kovačkim zanatom koji izumire.
''Imam sav alat, ali nema mladih da pomažu. Pomaže mi samo jedan stariji susjed'', žali se Stanko.
Da bi održao posao naučio je praviti i ćumur, odnosno ugalj. Međutim, Stanko Turanjanin se kao umirovljenik upisao u heroje svoga kraja, kada je spasio život djevojčice.
''Na novom gradskom rezervoaru igrala se grupa djece. Zatekao sam se sedamdesetak metara dalje, ne sanjajući da će mi se sljedeći minuti pretvoriti u dramu koju nikad neću zaboraviti. Jedna djevojčica je upala kroz otvor u vodu, a uspaničena djeca su počela da trče i zvala pomoć. Bez razmišljanja sam skočio unutra. Sreću kada sam djevojčicu dohvatio rukom i zaplivao prema otvoru ne mogu opisati'', sjeća se podviga za koji je dobio i općinsko priznanje.
Najveća nagrada mu je, kaže, što je spasio mladi život.
Na konstataciju da je još vitalan i ima dobro zdravlje, Stanko odgovara: “Imam, ne gledam na sitnice i ne dam da mi one sreću kvare”.
Stanko Turanjanin sa sedam godina je počeo igrati šah, a bio je i u odbojkaškoj ekipi “Partizana”, koja je 1963. osvojila Zimski kup BiH u Bihaću.
