Uništili smo planet: Stručnjaci upozoravaju - igramo se vatrom!

Radijacija diljem svijeta. Zagađenje plastikom u oceanima. Uslijed ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu u posljednjih se sto godina razina CO2 s koncentracije od 280 ppm povećala na 400 ppm i raste. Klimatske promjene posljedično uništavaju i poljoprivredu i turizam i izazivaju klizišta, suše... I laiku je savršeno jasno da je čovjek munjevito jako štetno utjecao na Zemlju. Skupina stručnjaka zato je i službeno zatražila na Međunarodnom geološkom kongresu u Cape Townu da se razdoblje od sredine 20. stoljeća i službeno počne smatrati zasebnim geološkim razdobljem – antropocenom.

Time bi se okončala epoha holocen koja je trajala ili traje posljednjih 12.000 godina otkako je završilo posljednje ledeno doba. Čak je i holocen, kao dio kenozoika, zapravo bio jako kratak u odnosu na epohe koje su trajale i do 40-ak milijuna godina. No, u tih 12.000 godina čovjek je uspio izgraditi civilizacije, tehnološki se jako uzdići, a u 20. stoljeću baciti Zemlju na koljena.

"Ako bismo bili u stanju označiti takav jedan vremenski interval, to bi opisalo nevjerojatni utjecaj koji smo učinili na naš planet. Koncept antropocena objedinjuje sve te ideje o utjecaju čovjeka na okoliš", kazao je za Guardian Colin Waters, glavni geolog Britanskog geološkog društva, a prenosi Express.hr

Prijedlog geologa je da se za početak antropocena uzme 1950. Kriterij za utvrđivanje nove geološke epohe razdoblja je da se geološka pojava primjećuje po cijelom planetu, te da se to da primijetiti i u budućnosti. Slučaj s krajem gornje krede prije 66 milijuna godina kada su izumrli dinosauri bio je, primjerice, takav da se za mjerilo uzelo prisutnost metala iridija u slojevima diljem Zemlje. Iridij je inače bio posljedica sudara mega-meteorita s našim planetom nakon čega su dinosauri izumrli. Koliko god prigovori dijela znanstvenika bili da je 70-ak godina naprosto premalo da bi se primijetilo novo geološko razdoblje, naprosto je činjenica da signala ima napretek. U prvom redu radijacija; bilo kao posljedica nuklearnih eksplozija od kraja Drugog svjetskog rata, bilo iz havarija u nuklearnim elektranama.

Prisutna je diljem Zemlje, apsolutno se razlikuje od svega iz Zemljine povijesti, a ostat će u sedimentima do kraja postojanja planeta. Nadalje, CO2 iz nafte, ugljena i plina ostavlja trag posvuda, od ledenjaka diljem svijeta do stijena. Kandidati su još zagađenje plastikom, koje će u oceanima ubrzo i doslovno količinski biti više nego ribe, zatim aluminij koji čovjek ubrzano proizvodi i rasipa, ostaci betonskih građevina, dušik i fosfati u tlu kao posljedica primjene umjetnih gnojiva u poljoprivredi. Dušika i fosfata zapravo je u tlu danas u tolikim količinama u kakvih ih na Zemlji nije bilo unazad 2,5 milijardi godina.

Chris Rapley sa Sveučilišnog koledža London antropocen je definirao kao "razdoblje u kojem ljudski kolektivni utjecaj dominira planetom". "Kako je naš planet zapravo naš sustav za održavanje života, mi smo u suštini posada na velikom svemirskom brodu, pa je onda i upletanje u njegovo funkcioniranje od ogromne važnosti. Da ste vi ili ja na malom svemirskom brodu, ne bi nam palo na kraj pameti utjecati na sustav koji nam osigurava hranu, vodu, zrak i klimatsku kontrolu", opisao je Rapley značaj onoga što je čovjek učinio Zemlji.

Izumiranje vrsta također bi moglo biti kandidat, ali tek za nekoliko stotina godina ako doista, kako se sad čini, uništimo 75 posto svih vrsta na svijetu. Fosilni životinjski ostaci bi kandidat mogli postati na drugačiji način. Od predindustrijskog doba kokoš je postala apsolutno najbrojnija ptičja vrsta na svijetu i njenih kostiju već danas se može naći u najdubljim slojevima deponija smeća u početnim stadijima fosiliziranja. Zbog svega toga, od 35 znanstvenika iz nadležnog tijela Svjetskog geološkog udruženja njih čak 30 složilo ih se s proglašenjem antropocena – ljudske geološke ere.

Suzdržanih je bilo dvoje, protivnika troje. Sljedeći korak je donošenje definitivnog znanstvenog dokaza s terena, kao što je u slučaju početka holocena bio uzorak leda s Grenlanda koji je jasno dokazivao granicu između geološki različitih slojeva leda iz holocena i prethodnog pleistocena. Među najizglednijim kandidatima su slojevi mulja u podmorju pred Santa Barbarom u Kaliforniji te špilja Ernesto na sjeveru Italije. No, kandidati su i ostali sedimentni slojevi, ostaci koralja, godovi drveća, led, čak i slojevi smeća na deponijima. Zapravo malo tko i sumnja da će se antropocen doista i proglasiti, samo je pitanje kada. U najboljem slučaju to će biti za tri godine, što je poput brzine svjetlosti u takvoj proceduri, jer su znanstvenicima za složiti se oko takvih stvari znala biti potrebna desetljeća, čak i stoljeća.