U Norveškoj objavljena knjiga natpisa sa stećaka

Zbirka 40 odabranih natpisa sa stećaka i njihovih prijevoda ''Stećci –Nemojte mi kosti pretresati (Bosanski nadgrobni natpisi 1200.-1500.)'', koju su zajednički uradili Dina Abazović i Øyvind Berg nedavno je izišla u Norveškoj u izdanju jedne od vodećih izdavačkih kuća Oktober Forlag iz Osla.

''Knjiga je zbirka 40 odabranih natpisa sa stećaka i njihovih prijevoda - na lijevoj strani se nalazi transkripcija natpisa na bosanskom, na desnoj prijevod na norveški (to je dvojezični dio u knjizi, ostalo je na norveškom).

Ispod prijevoda su kratki tekstovi različitog sadržaja: povijesni, geografski, biografski, jezički podaci, objašnjenja izbora prilikom prevođenja, napomene. Prije njih je kratak predgovor.

Nakon njih je pogovor u kojem se daje povijesni pregled prilika u srednjovjekovnoj bosanskoj državi; raspravlja se o bosanskoj crkvi, bogumilima, bosančici'', objašnjava koautorica knjige Dina Abazović.

Knjiga je obogaćena slikama alfabeta (bosančica i norveški) i nekoliko natpisa, da bi se vidjelo kako to sve izgleda. Naglasak je na pisanoj formi, ne na dekoracijama, iz tog razloga u ovoj knjizi kako kaže Abazović nema slika stećaka.

''Mene su uvijek zanimali stećci i smatram da nisu sve priče ispričane o njima. Nije mi bila sasvim jasna "tranzicija" bogumili/islamizacija i mit koji je izrastao iz toga te zašto se neke stvari uzimaju zdravo za gotovo.

Stećci su svuda, u gradu, u Muzeju (sada kao da i nisu tamo), na novčanicama, u udžbenicima, na naslovnim stranama turističkih časopisa, u dijaspori bosanska udruženja nose naziv "Stećak" i on im služi kao znak prepoznavanja, ukratko - pravi brend.

Radoznalost i fascinacija, rasprave koje smo nas dvoje imali o ovome su bili začetak ideje da se napravi knjiga i predstavi norveškoj publici'', kaže Abazović o razlozima za nastanak ove knjige.

''Radili smo na tri jezika, na bosanskom, engleskom i norveškom. Kao i u svakom procesu prevođenja, nije uvijek bilo jednostavno. Nevjerovatno je kako neke stvari dobro "sjedaju" i kako su našle odgovarajuću nijansu u norveškom.

Poetičnost jezika natpisa je fascinantna: humor, dostojanstvo, ironija, narodni izraz, sve je tu, što je bio jedan od razloga zašto smo se željeli upustiti u ovo; stećci su tako bogati. Nekad je problem bio u samoj transkripciji (npr. Marko Vego, Šefik Bešlagic i Mak Dizdar imaju različite varijante/mišljenja o tome šta je zapravo napisano, postojala je mogućnost drugačijeg čitanja/rekonstrukcije'', govori Dina Abazović o izazovu prevođenja zapisa sa stećaka.

Kako Abazović pojašnjava, knjiga je hibrid, eksperimentalna u kombinaciji lapidarnog (natpisi u kamenu, original i prijevod), sa "živim" fusnotama, prilično dugim pogovorom…

Uz ovu knjigu vezana je i ljubavna priča. Naime autori knjige upoznali su se na Sarajevskim danima poezije 2009. godinje, kad je Dina Abazović bila prevoditeljica norveškom pjesniku.

Dina Abazović rođena je 1985. u Sarajevu, završila bosanski, hrvatski, srpski jezik i engleski jezik i književnost. Trenutno na masteru iz studija pismenosti u Stavangeru (Norveška). Øyvind Berg je pjesnik, pisac, prevodilac, rođen 1959. u Oslu.