U Mostaru pronađene vodovodne cijevi iz turskog razdoblja

Mostarski novinar i publicist, Zlatko Serdarević, koji se bavi izučavanjem povijesti Mostara, otkrio je ovih dana na Glavnoj ulici (Ulici maršala Tita) vodovodne cijevi koje potiču iz razdoblja turske vladavine na našim područjima.

Naime, riječ je o vodovodu koji je proveden od Djevojačke vode u naselju Zalik do Mejdana na kraju Ulice braće Fejić, a Mostar je u to vrijeme imao dva vodovoda. Jedan je položen od Bakšima na Radobolji, dok je drugi koristio vodu iz Djevojačke vode, tvrdi Serdarević.

On je pokušao prilikom radova na mostarskim kolektorima, na iskopima uočiti 'podzemni svijet' Mostara, odnosno tragove prošlih vremena.

Serdarević je, tvrdi, danima pratio radove u Ulica maršala Tita gdje se radi na iskopima za polaganje cijevi za otpadne vode koji su u tijeku. Pod uvjerenjem da je postojao vodovod sa Djevojačke vode i pretpostavkom da će, kako govori, barem fragmentarno negdje pojaviti dio tog vodovoda.

''Prije dva tjedna sam primjetio ostatke glinenih cijevi na raskrižju kod nekadašnje robne kuće 'Razvitak', bliže obiteljskoj kući Čokorila. Spremao sam se da u prvu nedjelju kad prestanu radovi pokušam izvaditi jedan segment vodovodne cijevi, ali nažalost narednog dana sve je bilo zatrpano. Bio sam uvjeren da će mi se sreća nasmiješiti i da će ponovno ukazati dijelovi cjevovoda jer su radnici nastavili sa iskopima'', kaže mostarski publicist.

"Nedugo poslije, kaže, nešto južnije na poziciji kod Šegetalovog sokaka primjetio sam tragove polomljenih glinenih cijevi na dubini od oko jedan metar. Prethodne su bile postavljene na dobini od oko 30 centimetara i na tako kratkom potezu pad je izgledao isuviše veliki. Međutim, shvatio sam da su upravo na tom mjestu", tvrdi Serdarević, "veliki nanosi zemlje od oborinskih voda iz Kazazića sokaka koji vodi ka Mazoljicama, tako je izgledalo da su cijevi na većoj dubini".

U cijevima je uočeno dosta zemljanog taloga.

''U prošlu nedjelju sam počeo otkopavati cijevi i došao sam do vrlo zanimljivih spoznaja. Ispod glinenih cijevi dužine 36 centimetara, a unutarnjeg prečnika 10 centimetara, postavljani su kameni oblutci i mort kako bi se izbjeglo ulegnuće cjevovoda što bi dovelo do loma. Zatim sam uočio da su cijevi uglavljivane jedna u drugu na proširenjima s jedne strane i da se taj spoj zalijevao vapnom kao zativkom anorganskog sastava.

U cijevima sam zapazio dosta zemljanog taloga što se može objasniti time što je korišten slobodni pad i voda zbog nepostojanja pritiska nije mogla odnositi taloge. Čak sam primjetio da se na jednom segmentu cjevovoda cijelom dužinom prostirala žila neke biljke koja je na neki način prodrla u cijevi i tu je imala optimalne uvjete za život - vodu i zemlju. Drugi kraj cijevi debljine 10 milimetara je nešto širi kako bi se osiguralo zapitivanje'', kazao je Serdarević.

Cjevovod je opskrbljivao vodom tri šadrvana (fontana) i dvanaest javnih gradskih česama te jedno javno kupalište na Mejdanu. U svojim 'Sjećanjima' poznati mostarski trgovac i ugledni građanin Risto Ivanišević, spominje ovaj vodovod, ali njegova tvrdnja, navodi orijentalist i povjesničar Hivzija Hasandedić, da ga je sagradio mostarski muftija Mustafa Mukić  oko 1820. godine, nije točna jer je riječ o obnovi, a ne o izgradnji vodovoda. Hasandedić svoj zaključak, kaže Serdarević temelji na činjenici da je prije 1820. godine postojala česma u kadun Fatime mahali na carskoj džadi odnosno Glavnoj ulici kada je trasiran ovaj vodovod.

Ovo otkriće je veoma dragocjeno, kaže Serdarević, jer predstavlja materijalni dokaz o postojanju vodovoda sa Djevojačke česme i njegove pozicije. Jedan krak je sa Glavne ulice vodio do Roznamedžijine džamije kod Bunura, gdje i danas postoji javna česma, dok se drugi kraj protezao do Mejdana.