U današnje vrijeme sretan je onaj pisac koji ima bar jednoga čitatelja

U mostarskom Centru za kulturu u sinoć je trebala biti upriličena književna večer Nijaza Alispahića književnika iz Tuzle, no nažalost zbog organizacijskih problema, odaziv publike je bio minimalan, no ni to nije spriječilo ovog umjetnika, da sa svojom publikom uživa u pjesmama i pričama.

Svakom posjetitelju posvećena je jedna pjesma ili pismo, a velikodušni književnik je svima podijelio po jednu knjigu,

Nijaz Alispahić i nekolicina ljubitelja književnosti i njegove poezije, uživali su u intimnoj atmosferi, slušajući Nijazove pjesme i pisma.

„Nekada su pisci imali svoje obožavatelje, čitatelje, poklonike, no danas se to vrijeme promijenilo, i u današnje vrijeme sretan je onaj pisac koji ima bar jednoga čitatelja.

Bezbroj puta sam dolazio u situaciju kada se mi zatamni oblak na čelu, pa ne znaš što da radiš zbog pitanja ima li smisla to što pisac, glumac ili slikar radi, ili je i to besmisleno. Mnogo sam o tome razmišljao, pa sam u svoje tri knjige kao čelo glave stavio tekst koji govori o tome“ promišljao je Nijaz sa svojim posjetiteljima, te je zaključio;

„Sretan je pisac koji u svom vijeku pronađe dvije riječi koje se nikada nisu dotakle, te riječi kad se dotaknu zrače u semantičkom, poetskom pismu. Jezik je čudo, a književnost nije ništa drugo nego igra riječi“

Nijaz kao veliki ljubitelj šaha, misli kako je jezik veće umijeće od šaha, jer kombinacija je puno da se osjećaji prenesu u riječi.

Na kraju nam ostane samo zapitati se, zašto se ovakve stvari događaju, je li u Mostaru nestalo ljubitelja književnosti, poezije i umjetnosti općenito?