U Chicagu od rođenja, ali ga sve vuče prema Hercegovini

Kada kao dijete ideš u domovinu, ne znaš što možeš očekivati. U Chicagu živiš, stalno gledaš velike zgrade pa dođeš u Međugorje, u selo... No, tamo vidiš crkve, hodočasnike i doživiš lijep osjećaj. Poseban događaj je i Festival mladih. To čudo treba vidjeti, ovako svoje sjećanje na prvi posjet Bosni i Hercegovini započinje Luka Ilić (31), koji je rođen u Americi, a čiji su roditelji porijeklom iz Međugorja i Mostara.

Nije znao engleski jezik

Otac je u Ameriku došao 1971., a majka 15 godina poslije. U obitelji se uvijek govorilo hrvatskim jezikom, što je Luki bio i određeni hendikep jer u školi nije znao engleski...

''Uz TV, prijatelje i rođake sam nešto naučio, ali bilo je teško. Kada dođem u domovinu, svi misle da sam tamo i rođen'', tvrdi Luka, koji se školovao u Americi.

Kada uspoređuje američki i bosanski ili hrvatski sustav obrazovanja, priznaje da mu je bilo lakše što je u SAD-u:

"U domovini je puno teže i duže traje škola. Znam po rodbini i prijateljima.''

Ilić je na Sveučilištu DePaul diplomirao komunikacije u medijima i danas radi u velikoj kompaniji koja se bavi istraživanjem tržišta marketinga. Iako je ispunjen, i poslovno i obiteljski, nešto ga povremeno tišti...

''Vuče me dolje. I rodbina, i pjesma, i kultura, i hrana... Prije sam svako ljeto išao po šest tjedana, ali sada mi je teže zbog posla i obitelji. Ako dobijem dva tjedna, odlično je'', napominje Luka, čiji su roditelji nekoliko puta razmišljali o povratku kući. No, čini se da je jutro uvijek bilo pametnije od noći.

''Ovdje duže žive nego što su dolje. Navika je ozbiljna stvar. Rodbina i prijatelji su im u Chicagu. Teško je sve to napustiti i ponovno krenuti od nule'', prenosi Luka riječi svojih roditelja.

Ovaj mladić gotovo nije prihvatio ništa američko. 

''Teško je to objasniti. Domaće je domaće. Kod naših ljudi ima više kulture, a posebno se to vidi po riječima u pjesmama. Diraju dušu'', tvrdi.

Njegov jelovnik nije ispravan ako na njemu ne piše miješano meso, ćevapi, ražnjići ili zagrebački odrezak. Iako mu je bosanska i hrvatska hrana neusporedivo bolja od američke, politička situacija ipak nije...

''Politika je politika, posebno kod nas u BiH. Uvijek netko nekoga pokušava prevariti. Nema reda, to sam prvi put doživio kada sam vadio papire. Stalno te šalju od ureda do ureda, iako ti mogu pomoći'', prisjeća se.

Klape, tamburaši, Rozga

O ulaganju u Bosni i Hercegovini zasad ne razmišlja, iako vidi dosta prilika. Vjeruje da bi ušao u neki posao, ali bi prvo sve detaljno morao provjeriti.

On u Chicagu radi kao projekt direktor, u braku je nekoliko mjeseci i već deset godina traženi je DJ u ovom dijelu Sjedinjenih Američkih Država...

''Zovu me da sviram za dočeke nove godine, svatove, krštenja, krizme i pričesti. To volim raditi jer čujem i što je novije od glazbe, da ne puštam samo one stare pjesme iz 70-ih godina prošlog stoljeća'', iskren je ovaj mladić.

I glazbeni ukus među našom dijasporom se promijenio. Luka otkriva kako iseljenici u posljednje vrijeme uglavnom traže klapu. Ipak, niti jedna fešta ne može proći bez Jelene Rozge, Severine, Magazina, tamburica...

Budući da mu je supruga Talijanka, također rođena u Chicagu, zanimalo nas je koju će kulturu usaditi svojoj djeci.

''Američku kulturu će imati, znat će engleski jezik. Ako ih ne budem vodio u Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu, neće nikad znati. Imaj poštovanje za svakoga, ali nemoj nikada zaboraviti odakle si došao'', zaključuje Luka za Moja BiH.