U bolnici Sveti Duh preminuo Igor Mandić
U 82. godini života preminuo je poznati hrvatski književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar Igor Mandić.
Naime, hrvatski književni kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković (71) na svom je Facebook profilu objavio tu tužnu vijest, prenosi Večernji list.
Kako je Visković napisao u podužoj objavi, Mandić je preminuo u nedjelju popodne oko 18.30 sati. Mandić je godinama imao srčane probleme, a zbog korone sa suprugom Slavicom povukao se u zajednički stan u Filipovićevoj ulici.
Otkrio je da je Mandić imao jako napornu noć sa subote na nedjelju te da je slabo spavao, a popodne mu je odjednom pozlilo zbog čega je završio u bolnici Sveti Duh.
"Maloprije mi se javila Slavica: - Danas predvečer, oko 18 i 30 umro je naš Igor!
Već godinama je imao srčane probleme, zadnje dvije godine Slavica i on su se pred koronom povukli u svoj stan u Filipovićevoj, nismo se viđali, povremeno bismo se čuli telefonom. Slavica kaže da je imao jako napornu noć, slabo je spavao, ali vjerojatno sluteći kraj naručio je baš otmjen ručak s gratiniranim školjkama (Saint Jacques) i šampanjcem. Popodne mu je pozlilo, završio je u bolnici Sveti Duh.
Gasio se , ali bio je priseban; Slavica kaže kako ju je sestra pitala koliko Igor ima godina, na što je ona rekla osamdeset i dvije, a Igor je iz druge sobe dobacio: - Osamdeset i tri! (Iako mu je rođendan tek u studenom...)
Dragi moj prijatelju, živio si i otišao sa stilom, pisao kritike za Jutarnji praktično do zadnjeg dana; otišao gosparski, bez mrcvarenja, uz birano jelo i dobru kapljicu. Ne razdvajajući se do zadnjeg trena od svoje Slavice.
Opraštajući se od tebe ovom na brzinu sročenom nekrološkom glosom, donosim fotku tebe i žene s kojom si proveo više od pola stoljeća. Snimio sam to za vrijeme jednog zajedničkog putovanja u Beograd na Sajam knjiga, zastali smo na ručku, bila je to riba, fiš, s tobom se uvijek dobro jelo.
Adio, dragi moj", napisao je Velimir Visković.
Rođen je u Šibeniku 20. studenoga 1939. godine, a tijekom života objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike.
Bio je i dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja te dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005. Završio je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine.
Od 1966. bio je zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima.
Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.).
