Trebamo li se bojati munje ili groma?
Britanka (48) koju je krajem kolovoza na splitskoj gradskoj plaži Kašjuni pogodila munja te koja je s teškim i po život opasnim ozljedama završila u bolnici u kojoj se vrlo uspješno liječila do prije koji dan prebačena je na daljnje liječenje u svoju zemlju, piše Hina.
Iako rijedak njen slučaj, prema policijskim podacima, nije usamljen na području Splitsko-dalmatinske županije. U Postrani je 2018. udar munje usmrtio 26-godišnjeg državljanina BiH.
No, što točno ubija ljude na zemlji, munja ili grom te što je ispravnije pisati, za Hinu je objasnio Slavko Vujević, stručnjak za munje i profesor splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) na kojem predaje predmet Zaštita od munje i uzemljenje.
Zbrka oko izraza
Potvrđuje da je s godinama nastala totalna zbrka oko izraza za pražnjenje atmosferskog električnog naboja, što se danas stručno zove munja. Podsjeća da je u hrvatskom jeziku za vrijeme bivše države riječ munja nestala objedinivši se u riječ grom. Munja je u engleskom jeziku lightning, a grom thunder, podsjeća i nastavlja da se u narodu kaže kada se čuje neka buka da nešto "tandrče" i to je nešto što objašnjava zvučnu pojavu, a ne pražnjenje atmosferskog električnog naboja.
"U petojezičnom rječniku Fausta Vrančića tiskanom u Veneciji 1595. navodi se hrvatska riječ munja za tu pojavu, a tek je 1752. godine Benjamin Franklin eksperimentalno utvrdio da je materija munje električni naboj. Dakle, poodavno se u hrvatskom jeziku za pražnjenje atmosferskog električnog naboja koristila riječ munja, a ono što mi danas zovemo gromom Vrančić je nazivao trisk, dok je grmljavina bila triskanje", kaže Vujević.
Tvrdi kako oni koji kažu da riječ munja ne može biti pražnjenje atmosferskog električnog naboja jer nema veze s električnom strujom i elektricitetom, odnosno električnim nabojem debelo griješe jer se kod nas u 19. stoljeću za elektricitet koristila riječ munjina ili pak munjivo. Neprocjenjive zasluge za stvaranje stručne elektrotehničke terminologije, smatra, imaju autori niza djela koje je objavljivala Matica Hrvatska od 1882. do 1995. pod nazivom Novovjeki izumi.
Kaže i da su naši meteorolozi stvorili svoju znanstveno i stručno neutemeljenu terminologiju izazvavši veliku zbrku. Vjerojatno nisu znali što bi s dvije riječi munja i grom, otkriva Vujević, pa su se odlučili pražnjenje atmosferskog električnog naboja u oblacima i između njih nazvati munjom, a pražnjenje naboja prema zemlji gromom, što je potpuno pogrešno.
Za tu njihovu definiciju Vujević kaže da nije u skladu s međunarodnim elektrotehničkim normama ni sa stručnom terminologijom iz područja zaštite od djelovanja munje.
Grom tek zvučna pojava
"Definitivno je krivo reći da je grom izazvao požar ili da je grom ubio čovjeka jer umjesto riječi grom treba stajati munja. Grom označava tek zvučnu pojavu. Trebamo imati odgovornost prema svom jeziku", ustvrdio je.
Prisnažuje da je hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža potpuno ispravno definirala munju kao naglo pražnjenje atmosferskog električnog naboja koncentriranog u olujnim, grmljavinskim oblacima povezano s pojavom intezivnog bljeska i snažnog zvučnog udara (groma). Tako je udar munje samo električno pražnjenje između oblaka i zemlje. S druge strane grom je atmosferska zvučna pojava, oštar tresak koji prati bljesak munje i koji se oblikuje pri naglom električnom pražnjenju između oblaka i tla ili između pojedinih oblaka. A svi znamo da gromko u našem jeziku ima značenje zvučno ili glasno.
Kada, najčešće tijekom ljeta, ali i u zimskim mjesecima, počne olujno nevrijeme praćeno grmljavinom i munjama Vujević preporučuje da se najbolje skloniti u čvrstu građevinu, zgradu ili kuću. Može se skloniti i u automobil, ali ne u onaj s platnenim krovom.
U slučaju da se u blizini nalazi kakvo osamljeno stablo nije se pametno skloniti ispod njega, pogotovo ne u blizini njegovog debla. Preporučuje se da se od debla trebat odmaknuti na udaljenost koja je približna njegovoj visini, piše Žaklina Jurić za Hinu.
