Tradicija kovačkog zanata stavljena pod zaštitu UNESCO-a
U cilju očuvanja tradicionalnog kovačkog zanata u Austriji Privredna komora Beča je podnijela zahtjev UNESCO-u da slobodno kovanje uvrsti na listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
U glavnom gradu Austrije trenutno postoji 40 samostalnih kovačkih radnji koja se bave kovanjem od kojih svega pet prakticira slobodno kovanje. Mnogi od njih u svojim radionicama sami proizvode alate i šablone koji su im potrebni. Kulturni značaj ovog tradicionalnog zanata je veliki, zbog čega zaslužuje više pažnje, zbog čega će se metaloprerađivačka industrija više reklamirati u budućnosti. Još uvijek se od kovanog željeza izrađuju prozorske rešetke, ograde, klizne kapije, rukohvati, stepenice i svijećnjaci.
Kako bi se kovanje kao zanat održalo, 310 polaznika dualnog obrazovanja u okviru srednjeg stručnog obrazovanja, će u industriji obrade metala izučavati i slobodno kovanje. Njima će znanje prenositi najiskusniji majstori. Osim izrade predmeta, znanje uključuje i njihovu popravku i održavanje, čime i kovači daju važan doprinos protiv pretjeranog konzumerizma u svijetu.
"Pri slobodnom kovanju se koriste četiri elementa vatra, zrak, voda i zemlja. Danas se kao i tada kovano željezo i čelik obrađuju ručno u užarenom stanju udaranjem ili pritiskanjem. Materijali se oblikuju vijekovima starom tehnikom korištenjem čekića i nakovnja", objašnjava Georg Senft iz Privredne komore Beča.
Kako bi ovaj zanat učinili još atraktivnijim, žele ponuditi i praksu u inostranstvu u susjednim zemljama Švicarskoj, Njemačkoj i Danskoj.
