Tvrtka Hera d.o.o. Mostar već dulje vrijeme pokušava implementirati pilot projekt E-škole, ali u tom nastojanju i dalje postoji mnoštvo otpora, nerazumijevanja, a reklo bi se i malodušnost.
Direktor Here, Ivica Ćorić, je za internet portal Gospodarske komore Grada Mostara pojasnio o kakvom se projektu radi i na kakve su prepreke naišli tijekom njegove provedbe.
Kažu da je 'najnezahvalnije', a zapravo najslađe biti vizionar i biti onaj koji želi napraviti nešto radi općega dobra. Informirani smo da Hera d.o.o. već duže vrijeme priprema projekt E-Škola. O čemu se, u najkraćem, radi?
Vođeni idejom da mnoge moderne zemlje, s razvijenim školskim sustavom, svakodnevno unapređuju uvjete u kojima se izvodi nastava, ali ujedno omogućuju brži i jednostavniji nadzor od strane roditelja i nastavnika, nužan i propisan kao dio učeničkog i školskog života, kreativni ljudi iz softverske kuće Hera inicirali su prije gotovo dvije godine projekt jednostavno nazvan E-škola. Projekt se vodstvu poduzeća pokazao kao logičan nastavak projekta informacijskog sustava Sveučilišta u Mostaru na kome Hera aktivno učestvuje zadnje tri-četiri godine, ali i nekih drugih projekata ostvarenih na javnim sveučilištima u BiH.
E-škola je sustav web aplikacija koji trenutno obuhvaća:
1. Elektronsko vođenje svih matičnih evidencija škole i svih evidencija vezanih uz razredne knjige.
2. Servis za roditelje, đake i razrednike koji osigurava ovim osobama:
a. uvid u ocjene i izostanke učenika aktivne školske godine,
b. uvid u povjesne podatke prethodnih školskih godina,
c. oglasnu ploču škole,
d. kalendar događanja,
e. školsku knjižnicu,
f. elektronsku knjižnicu
g. komunikaciju između korisnika sustava (razrednik-roditelj, razrednik-učenik, roditelj-razrednik…)
3. Statistički modul osigurava potrebne statističke pokazatelje obrazovnog procesa koji su jako zanimljivi svim zainteresiranim stranama u srednjoškolskom obrazovanju, a među ostalim i nadležnim institucijama (ministarstvo, zavodi, fakulteti, privreda...).
4. Modul za organiziranje i provođenje anketiranja korisnika sustava (učenika/profesora/roditelja),
5. Modul za obradu KPI-jeva (engl. Key Performance Indicator), tj. ključnih pokazatelja performansi sustava obrazovanja kroz duže vremensko razdoblje.
Projekt E-Škola u prvome trenutku nije naišao na zainteresiranost onih kojima je namijenjen, tj. onih kojima se obraća. Imao je potporu udruge poduzetnika Komora Grada Mostara, a kako su reagirale pojedine škole i resorno Ministarstvo?
U okviru Komore sam, prije godinu i pol dana, prvi put prezentirao ideju E-škole razgovarajući o načinima na koje bi produzetnici grada Mostara mogli potpomoći društveno okruženje u kojem poslovno djeluju. Ideja je naišla na veliko odobravanje uzimajući u obzir da su mnogi od poduzetnika članova Komore ujedno i roditelji djece koja pohađaju srednju ili osnovnu školu. Inicirani su kontakti s resornim ministarstvom, ali nažalost nisu naišli na odziv.
Nije nas ovakva situacija poljuljala. Naprotiv ohrabrila nas je i nastavili smo rad na projektu uvjereni da svatko od nas mora učiniti bar mali korak kojim bi učinili naše društvo ugodnijim za život i rad. Iskoristili smo priliku na Međunarodnom sajmu gospodarstva 2013., a u sklopu SIT-a i konferencije eGovernment u Hercegovini, kako bismo prezentirali projekt. Zainteresiranost za pokretanje pilot projekta je iskazana od strane ravnateljice Gimnazije fra Grge Martića u Mostaru, a na sjednici Nastavničkog vijeća održanoj u travnju ove godine data je suglasnost za pokretanje pilot projekta s početkom školske 2013./2014.godine. Teško je opisati radost, entuzijazam i volju razvojnog tima kada smo dobili ovu informaciju.
Od djelatnika Gimnazije smo dobili gomilu podataka o učenicima i uspjehu u elektronskom obliku, te smo ih u najkraćem roku importirali u bazu podataka i sustav osposobili za početak rada. Obuku djelatnika za rad smo izveli u kolovozu i sve je bilo spremno za početak rada. Početni tjedni su poslužili za „uhodavanje“ sustava i novih navika rada. Kako su još uvijek na snazi pravilnici po kojima je obvezno vođenje „papirnate“ evidencije, profesori su uložili dodatni napor i vodili obje evidencije. Projektni tim je osigurao okruženje u kojem je unos podataka maksimalno skraćen i napravljen tako da ne bude veliko opterećenje i da ne oduzima dragocijeno vrijeme neophodno za osnovne procese edukacije učenika. Ministarstvo obrazovanja HNŽ/K je upoznato s pilot projektom i dalo je svoju suglasnost i potporu za provođenje.
Baš kada su roditelji počeli koristiti usluge pristupa sustavu, te dobivati prve SMS-ove i mailove o događanjima vezanim za svoju djecu, događa se ono čega smo se iskreno pribojavali. Bojkot manje grupe profesora Gimnazije zaustavlja cjelovitost pokrenutog pilot projekta. Na zajedničkom sastanku s cjelokupnim kolektivom Gimnazije izrazili smo žaljenje što se pojedinci nisu uspjeli izdići iznad svakodnevnih problema i uz malo dodatnog angažmana značajno poboljšati uvjete s kojima su suočeni roditelji i djeca u sustavu obrazovanja.
Može li se na neki racionalan način objasniti nespremnost naše sredine da prihvaća nove projekte, njezina zatvorenost prema novom, naprednijem i koje su objektivne poteškoće pri implementaciji ovako zahtjevnih, modernih rješenja u školstvu?
Ljudi danas jako teško žive, opterećeni različitim problemima i svako dodatno „opterećenje“ , makar ono vodilo napretku, nije uvijek dobro prihvaćeno. Napredak pokreće inicijativa i akcija pojedinca, ali se u našim uvjetima najčešće kosi s poštapalicom „nisam plaćen za to“.
Postoje mnoge objektivne poteškoće u realizaciji jednog ovakvog projekta u školstvu. Škole su relativno loše opremljene prostorom i osnovnim sredstvima za izvođenje nastave, a posebno računalnom opremom koja bi poslužila za rad projekta. Dosta profesora ne ide u korak s uporabom informacijskih tehnologija, a educiraju generacije koje su po ovom pitanju često dosta ispred njih. Kada se na sve to nadoveže nedostatak novca u proračunima županija/kantona za pokretanje sustavnog rješenja koje bi obuhvatilo sve škole na jedinstven način, izgleda kao da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji.
Ovakvu tešku situaciju Hera je prepoznala kao poslovnu priliku. Prilika je to da se pomogne društvu, ali svakako i da se pokrene poslovni projekt koji bi, pored općedruštvene koristi, trebao rezultirati profitom.
Koliki bi bili komercijalni troškovi za potpunu, profesionalnu implementaciju ovog projekta u prosječnoj školi?
Poslovni model na kojem se temelji naša ponuda za implementacijom E-škole u bilo kojoj školi podrazumijeva partnerski odnos u kojem škola osigurava računalnu infrastrukturu, a Hera softver.
Računalna infrastruktura podrazumijeva pristup internetu i računala/tablete u kabinetima u kojima se izvodi nastava pomoću kojih se pokreće i koristi softver.
Hera je vlasnik softvera i u ovom partnerskom odnosu osigurava servere i bazu podataka, te se brine o održavanju i sigurnosti sustava. Softver posjeduje zasebne verzije specijalizirane za izvođenje na tablet i stolnim/prijenosnim računalima.
Ako uzmemo primjer spomenute Gimnazije, praktično su besplatno dobili sustav jer su prethodno imali osiguranu mrežnu infrastrukturu i računala u gotovo svakom kabinetu u kom se izvodi nastava. Od Here su dobili softver, besplatnu obuku i token uređaje koji generiraju jednokratne lozinke u svrhu osiguranja sustava od neovlaštenog pristupa.
Gdje je tu profit o kome sam govorio? Jedini izvor prihoda u ovoj fazi projekta vidjeli smo u prodaji servisa roditeljima. Kroz pilot projekt spremni smo roditeljima dati besplatan pristup ovim servisima, a nakon puštanja projekta u produkciju od roditelja bi naplaćivali korištenje sustava. Svakako, cilj nam je pilot projektom uvjeriti roditelje u korisnost ovih servisa i ponuditi im na dobrovoljnoj osnovi njihovo korištenje. Mi u Heri intenzivno radimo i na razvoju drugih servisa koji bi se, na ovoj platformi, komercijalno ponudili svim zainteresiranim stranama. To je ipak nastavak ove priče koja je u začetku i u koju čvrsto vjerujemo.
Što planirate dalje, ima li interesa za projekt izvan Mostara, izvan naše županije/kantona?
Plan je bio da se pilot projektom potvrdi kvaliteta i uporabljivost sustava. Stoga i nismo „širili“ priču već smo se u njega upustili s jednom školom koja je obuhvatila svoj cjelokupan nastavni proces i sve postojeće generacije. Paralelno smo nastavili razgovore s drugim školama ne samo u našoj županiji, već i u susjednim županijama. U resornom ministarstvu ZHŽ, na kolegiju ravnatelja srednjih i osnovnih škola dobili smo mogućnost prezentiranja projekta i osjetili svu zainteresiranost za pokretanje sustava u pilot fazi u drugom polugodištu tekuće školske godine. Sa strane ministarstva je izraženo veliko zanimanje, a vrijeme koje dolazi će pokazati na koji način će se manifestirati ova zainteresiranost. S istom inicijativom se išlo prema resornom ministarstvu Hercegbosanske Županije, a prethodno održani razgovori s ravnateljem Gimnazije Livno pokazali su istu zainteresiranost. Otvoreni smo prema svim školama u okruženju i koristim ovu priliku da ih pozovem da iskažu svoju zainteresiranost i kontaktiraju nas. Jako nas veseli najava iz Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ/K da će se od naredne godine otvoriti školama mogućnost da svoje evidencije vode prema vlastitom odabiru: u papirnatom ili elektronskom obliku. Nadamo se da će istim putem krenuti i ministarstva ostalih županija/kantona kako bi se otvorila vrata uvođenju naprednih sustava u obrazovanju.
Kakva je Vaša procjena u vezi s objektivnom potrebom da se naše školstvo modernizira – Koliko će nam vremena trebati da naše obrazovne ustanove dođu u poziciju svakodnevnog korištenja aplikacija kao što je e-škola, ali i drugih koje u suvremenom svijetu već nekoliko godina uspješno funkcioniraju i opravdavaju ulaganje u takva rješenja?
Na području informatizacije poslovnih procesa srednjih i osnovnih škola već se događaju određeni pomaci u BiH. Sustavno rješenje se uvodi u RS-u, a u pojedinim kantonima u FBiH se parcijalno pokreću stvari. Sporo, ali ipak se pokreću. Hera predlaže jedan model koji ne počiva nužno na značajnim ulaganjima za koje odgovorni ne mogu ili ne žele trenutno odvojiti sredstva. Smatramo da ovim modelom otvaramo pretpostavke da već u narednoj školskoj godini lagano pokrenemo sustav E-škole u zainteresiranim srednjim školama s područja naše i susjednih županija/kantona. Svakako, pozivamo nadležne institucije da stvaraju okvir u kome će se izgraditi i pokrenuti sustavno rješenje primjereno današnjem vremenu. Smatramo da Hera na tom području može uvelike pomoći i ponuditi rješenja koja su komplementarna s ovakvim zahtjevima.