Talijanski inženjering za Zračnu luku Mostar

Federalna Direkcija za civilno zrakoplovstvo (FED CAD) Bosne i Hercegovine nedavno je započela značajnu operativnu nadogradnju Međunarodne začne luke Mostar lansiranjem projekta instalacije sustava za instrumentalni prilaz i slijetanje (Instrument Landing System - ILS) za Međunarodnu zračnu luku – Aerodrom Mostar.

Time se željelo povećati razinu sigurnosti zrakoplovnih operacija, kao i ostvariti znatno povećanje operativnog kapaciteta (posebno u lošim meteo uvjetima) sa posebnim osvrtom na instrumentalne procedure prilaza.

Zračna luka je smještena oko 7 kilometara jugoistočno od grada, gdje se nalazi poznati Stari Most, koji je upisan u listu svjetske baštine UNESCO-a zajedno sa starom jezgrom grada. Pored atraktivnog mosta i prirodnog toka rijeke Neretve uz koju se nalazi grad sa svojim teritorijem (broji preko 110 000 stanovnika), zračna luka ima puno veći potencijal kada se uzme u obzir vrlo važno religijsko odredište Međugorje, koje je udaljeno samo 16 km zračnom linijom.

Ovo marijansko svetište je jedno od najposjećenijih u svijetu: procijenjeni broj hodočasnika koji ga posjete je između 1,5 i 2 milijuna godišnje, i to većinom iz Italije; trenutni način transporta odnosi se većinom na cestovni prijevoz, gdje turistički autobusi većinom voze ograničenom mrežom zavojitih brdovitih in ponekad nesigurnih puteva, dok se mali postotak služi trajektnim prijevozom nekih od luka na Jadranu, a još manji postotak koristi usluge čarter letova. Navedeni letovi se realiziraju preko zračnih luka Mostar, Sarajevo, Dubrovnik i Split.

Trenutni operativni uvjeti zračne luke koja je okružen reljefom brda u smjerovima od 360° sa samo dvije atestirane procedure pružaju neprecizni instrumentalni prilaz uz pomoć nekoliko radio-navigacijskih uređaja (dva starija NDB uređaja i jedan DVOR/DME) što rezultira značajnim ograničenjem u operativnom smislu zračne luke usprkos dobrim infrastrukturnim kapacitetima koji su bazirani na uzletno-sletnoj stazi (USS) 16/34 dimenzija 2400x49m uz rulnu stazu koja je paralelna sa uzletno-sletnom stazom cijelom dužinom (iako samo jedan dio rulnice ima dovoljnu širinu da zadovolji potrebe zrakoplova klase C).

Kako bi se povećao instrumentalni kapacitet zračne luke, nedavno je dovršena instalacija potpuno novog ILS/DME uređaja (oznake "MOS" 108.1 MHz Ch 18X, firme Thales GmbH). Kompleksnost projekta implementiranja ILS sustava na mostarskoj zračnoj luci ogleda se u tome što ovdje, zbog složenog orografskog konteksta (brda u produžetku USS) nije bilo moguće elemente ILS sustava postaviti na oubičajeni način (da se zrakoplov vodi po putanji koja slijedi produžetak USS), već se odlučilo na specifično rješenje – kolokacija sva tri elementa ILS sustava.

Kako bi se projekt realizirao, bile su potrebne posebne intervencije na izradi specijalne letne procedure za čiju je izradu angažirana talijanska kompanija Tecno Engineering iz Rima, koja je odabrana zbog svog velikog sakupljenog iskustva u implementaciji sustava kod zračnih luka koje imaju jednako kompleksno orografsko okruženje.

Usluge su bile fokusirane ne samo na razvoje novih procedura za instrumentalno letenje, već i na preliminarnu identifikaciju arhitekture i lokacija već navedenih radio-sredstava, te specifično razvijene usluge kako bi se omogućio razvoj instrumentalnih procedura letenja uzimajući u obzir specifičan kontekst orografije zračne luke.

Zbog toga su svi elementi novog uređaja (LLZ: Localizer – vodi zrakoplov po pravcu, GP: Glide Path – vodi zrakoplov po kutu poniranja/prilaza i DME (Distance Measuring Equipment) – mjeri i prikazuje u kabini zrakoplova udaljenost od praga piste) pozicionirani zajedno na otprilike 260m istočno od ose piste i 60m od praga piste koja se koristi za precizni instrumentalni prilaz. Ova konfiguracija elemenata ILS-a se razlikuje od standardne konfiguracije, kod koje se Lokalizer postavlja 300 metara izvan kraja sektora 'glide slope-a' i oko 300 metara iza praga (kraja) piste. Arhitektura koja je korištena je dakle gotovo jednaka onoj koju je TE2C usvojio za zračnu luku Aosta u Italiji (alpski dio sjeverne Italije), samo što je u mostarskom slučaju usvojeno odstupanje od 21° zapadno od smjera prilaza i centralne osi USS, te kutom poniranja od 3.2°.

Nove instrumentalne procedure su ''precision'' (Instrument type Guided System - IGS) i "non-precision" (LOC ONLY tip, koji se koristi u slučaju nedostupnosti ili kvara Glidepath sistema kada zrakoplov nema informaciju o uglu prilaza) koriste „racetrack“ ili „base turn“ putanje koje imaju različite početne točke i proračunate su da omoguće ulazak zrakoplova u putanju procedura iz različitih pravaca a kako bi se optimizirao promet.

U ožujku je uz tehnički nadzor proizvođača sustava Thalesa i TE2C na zemlji, agencija SMATSA (ATS agencija Srbije i Crne Gore) izvela kalibracijske testove u letu i certifikaciju nove opreme kao i letnu validaciju novih instrumentalnih prilaznih procedura, odnosno, aktivnosti za koje je TE2C pružio direktnu 'on board' tehničku pomoć prilikom radio-mjerenja.

Rezultati su potpuno pozitivni, potvrđujući validnost simulacija dizajniranih prilaznih procedura koje je izveo TE2C u suradnji sa FEDCAD-om prije instaliranja novih radio-uređaja. Zračna luke Mostar vidi budućnost u otvaranju novih mogućnosti u operativnom smislu i već je u proceduri odobrenje novih letnih procedura od strane BHDCA (BH Directorate of Civil Aviation), čime zračna luka Mostar infrastrukturno može puno učinkovitije upravljati željenim i predviđenim rastom prometa, te obnoviti pregovore s onim aviokompanijama koju se kao uvjet za slijetanje na Međunarodno zračnu luku – aerodrom Mostar navodili postojanje sustava ILS.