Svaku novu godinu treba započeti osmjehom

Novogodišnja noć naizgled je kao i svaka druga, nije ni kraj ni početak svijeta, nebom ne lete superheroji, sve što treba plivati, gmizati i rasti, to i čini, sve građevine su na svom mjestu, svjetska čuda i dalje su začuđujuće lijepa, a mi nismo ni mudriji ni bogatiji ni uspješniji nego što smo bili u posljednjem danu 2011.

Budni smo i možda malo ljepši. Pa ipak, svakome se vrzmaju po glavi neke drukčije misli u odnosu na prethodne noći.

Sljedeće godine stvari će se promijeniti, pit ću manje piva i počet ću ispočetka, čitat ću više knjiga, pratit ću vijesti, naučit ću kuhati, potrošit ću manje novca na cipele, plaćat ću račune na vrijeme i slat ću poštu svakog dana, pit ću samo najbolje vino i nazvat ću baku i svake nedjelje. (Jamie Cullum).

Htjeli mi to priznati ili ne, svakog 31. prosinca se pretvaramo u junake iz stripova i slavimo sa dva oblačka iznad glave, jednim manjim u kome je ispisano ono najvažnije što smo postigli u prošloj godini i drugim, znatno većim, sa maštarijama za novu godinu. Da, maštarijama, premda onako ustreptali i zagrijani od pića, hrane, glazbe, prskalica i ukrasa, težimo da ih nazovemo “vrlo ozbiljnim odlukama”.

Nov početak, stare navike

Kažu da optimisti čekaju ponoć da vide kako dolazi nova godina, a pesimisti da se uvjere da je stara otišla. Međutim, i jedni i drugi maštaju i donose odluke, štoviše, imaju cijele popise za to. Bez obzira jesu li napisani na poleđini računa za struju, u notesu s motivima Nove godine i Božića ili ispisani na laptopu, svim popisima zajedničke su izvjesne odluke: „ove godine sam na dijeti”, „više neću ostavljati važne obaveze za posljednji trenutak”, „prestat ću pušiti”.

Osim što su zastrašujuće, jer nam uskraćuju užitak, ove odluke su i dosadne, jer su se javljale i svih prethodnih godina.

Pesimisti smatraju da je nova godina sjajna prilika za nov početak uz stare navike, a optimisti, čini se, vjeruju da je ona još jedna prilika da ovoga puta sve odradimo kako treba.

Vjerojatno su i jedni i drugi donekle u pravu, ali zašto analizirati vlastiti život, kritizirati sebe i opterećivati se onim što treba postići kad to možete i svakog drugog dana? Život se ionako događa dok planiramo nešto drugo.

Ako baš želite napraviti popis, neka se na njemu nađe sve ono što ste postigli prethodne godine. Preporučljivo je da odustanete na pola puta kad shvatite da nemate dovoljno listova papira.

Novogodišnje praznovjerje

Povodom dočeka Nove godine, postoji čitav niz veselih aktivnosti koje su negdje na granici između novogodišnjih običaja i praznovjerja, jer ono je sastavni dio života, a samim tim i onih dana kada ga slavimo. Većina nas vjeruje da će ono što kažemo, učinimo ili ne učinimo obilježiti čitavu predstojeću godinu.

Što se blagostanja tiče, vrijedi se potruditi. Kada je riječ o dugovima, treba ih podmiriti, u mašti prije prvog siječnja, a u stvarnosti kad tko može. Još jedno vjerovanje upozorava da ne vraćate dugove i da ništa ne pozajmljujete prvog dana nove godine, jer ćete onda to činiti cijele godine.

Mnogi vjeruju da će osoba koja prva uđe u kuću bitno utjecati na to kakva godina očekuje ukućane. Ako je prvi gost visoki, crnokosi muškarac koji donosi i poklone, godina će biti uspješna. Žena će, s druge strane, donijeti nesreću u kuću.

No, sve u svemu, uz običaje ili bez njih, sa praznovjerjem ili bez njega i uz odluke i maštarije koje dođu i prođu, ostaju nam riječi Marka Twaina:

„Nova godina je bezopasna godišnja institucija, koja nikome posebno ne koristi, osim promiskuitetnim pijanicama, kao i za prijateljske pozive i varljive odluke.” Ovo će nasmijati i pesimiste i optimiste, a svaku novu godinu i treba započeti osmjehom.