Studentica sa invaliditetom: Dala bih 10.000 KM za posao u državnoj firmi
Nakon završetka školovanja na Fakultetu političkih nauka, smjer Socijali rad, dobila je posao kao pripravnica u Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo.
Nakon isteka godine dana staža pokušala je ostati na radnoj poziciji, ali nije joj uspjelo.
"Dala bih 10.000 KM samo da me zaposle, ali kome? Druga stvar, najgore je za nas osobe sa invaliditetom što nije bilo lako završiti fakultet, ali eto uspije se kad imaš jaku volju i želju. Volja i želja za dalje školovanje leži u tome jer misliš da ćeš imati više prednosti kao osi da se zaposliš u nekim državnim ustanovama", iskrena je Melita.
Nadala se da će raditi posao za koji se školovala zbog čega je i upisala Socijalni rad. Željela je da radi sa ljudima i pomaže djeci koja imaju problema sa sluhom, kao što i ona ima.
"U državnoj firmi je puno bolje raditi u odnosu na privatnu, samo je teže doći do zaposlenja. Ispunjavaš sve uvjete date u natječaju i opet im ne valjaš. Kažu 'Zvat ćemo te i nikad'. Zaposlenje u državnim ustanovama je isto kao dobitak na lotu. Skoro pa nemoguće", kazala je Melita Ćano za Source.ba.
Ova mlada djevojka smatra da bi mnogi dali novac za posao samo da dobiju sigurnu potvrdu da će ostati na radnom mjestu, npr. Ugovor na neodređeno vrijeme.
"U državnim firmama uvjeti su puno bolji nego u privatnim: topli obroci, godišnji odmor, sve je regulirano po zakonu. Radila sam staž u državnoj firmi i sve je kako treba. U privatnim firmama je dosta drugačije, to ti ovisi o tome kakav je gazda, ali malo je onih firmi u kojima su gazde naklonjene radnicima i njihovim pravima", priča Melita za Source.ba, to govori kako je ipak najbolja štela za rad u državnim institucijama u Bosni i Hercegovini rodbina.
"Nemam nikoga od obitelji da me 'pogura', a najbolja štela je rodbina, rođaci, roditelji... Ja nemam nikoga, nismo svi te sreće, zato i ne mogu da se zaposlim. Dala bih i štelu, nebitno koliko samo da radim ono za što sam se školovala", iskrena je ova Sarajka.
