Sto godina od smrti Gavrila Principa

U češkom zatvoru Terezinu, 28. travnja 1918. godine umro je Gavrilo Princip, član tajne organizacije "Mlada Bosna", čiji je atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda na Vidovdan 1914. godine u Sarajevu poslužio Beču kao izgovor za vojnu invaziju na Srbiju, što je dovelo do Prvog svjetskog rata.

Članovi "Mlade Bosne" izvršili su atentat u znak prosvjeda protiv austrougarske okupatorske politike i težnje većinskog srpskog naroda za oslobođenje i ujedinjenje.

Zbog atentata na Franca Ferdinanda, 12. listopada 1914. godine pred sud je izvedeno 25 mladih ljudi.

Od šest atentatora, njih pet je bilo mlađe od 21 godine, što ih je, prema tadašnjem zakonu, činilo maloljetnim. Osuđeni su 29. listopada 1914. na dugogodišnje zatvorske kazne i smrt vješanjem.

U vrijeme kad se dogodio atentat, Gavrilo Princip je bio mlad za smrtnu kaznu, pa je osuđen na dvadeset godina zatvora, gdje je bio izložen strašnim mučenjima.

Kaznu je služio u češkom Terezinu, gdje je i umro 28. travnja 1918. godine. Pri kraju života veoma je oslabio zbog loših zatvorskih uvjeta, tamnovanja i mučenja.

Na zidu ćelije u kojoj je i umro, prije 100 godina, Princip je napisao: "Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru, plašiti gospodu..."

Na zatvorskoj limenoj porciji, u znak sjećanja na noć uoči atentata kada su se vidovdanski heroji zakleli na grobu "mladobosanca" Bogdana Žerajića da će oni ostvariti njegovo započeto djelo, Gavrilo je urezao stihove: "Tromo se vrijeme vuče, i ničeg novog nema, danas sve kao juče, sutra se isto sprema. Pravo je rekao Žerajić, taj srpski soko sivi - K'o hoće da živi nek 'mre, k'o hoće da 'mre nek živi".

Posmrtni ostaci "vidovdanskih junaka" nakon Prvog svjetskog rata, 7. srpnja 1920. godine preneseni su i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Sarajevu da bi tek 1939. godine njihove kosti bile konačno položene u kapeli "Vidovdanskih heroja" na pravoslavnom groblju, na Koševu.

Vlasti Kraljevine Jugoslavije postavile su spomen ploču na mjestu gdje je Princip izvršio atentat, ali su je njemačke i ustaške snage, koje su došle u Sarajevo, uklonile 1941. godine i odnijele na dar nacističkom vođi Adolfu Hitleru.

Na istom mjestu, nakon Drugog svjetskog rata ponovo je postavljena spomen ploča na kojoj se nalazio natpis: "Sa ovoga mjesta 28. lipnja 1914. godine Gavrilo Princip je svojim pucnjem izrazio narodni protest protiv tiranije i vjekovnu težnju naših naroda za slobodom".

Tu spomen ploču u proteklom ratu u BiH, 1992. godine maljem su uništili pripadnici muslimanske vojske, kao i Principove otiske stopa na mjestu atentata koje su se nalazile ispred Muzeja "Mlade Bosne".

Most u Sarajevu, nedaleko od mjesta atentata, 1918. godine dobio je naziv Principov most, da bi ga nakon proteklog rata vlasti u Sarajevu preimenovale u Latinsku ćupriju.

I rodna kuća Gavrila Principa, koja je bila zapaljena u Drugom svjetskom ratu, a obnovljena 1964. godine i pretvorena u spomen-muzej koji je čuvao uspomenu na Principa, ponovno je zapaljena 1992. godine.