Smanjuje se broj studenata

U tijeku su pripremne aktivnosti na izradi sveobuhvatne interresorne analize koja treba pokazati opća kretanja u oblasti obrazovanja. U ovom trenutku čini se da broj upisanih studenata pada, manje ili sporije, u odnosu na broj upisanih učenika - istakao je u intervjuu za Agenciju Fena federalni ministar obrazovanja i znanosti Damir Mašić naglašavajući da hitno treba ukloniti prepreke za akreditaciju visokoškolskih ustanova i da je hitno potrebna razvojna strategija BiH s obrazovanjem kao središnjom temom.

Informacija o upisnoj politici i tržištu rada u Federaciji BiH , koju je pripremilo Ministarstvo, a usvojila Vlada Federacije BiH, između ostalog, pokazuje da je broj upisanih studenata rastao do akademske 2010./2011. godine.

Od tada se bilježi pad broja upisanih studenata, a posljednji podaci za akademsku 2012./2013. pokazuju da je u visokoškolskim ustanovama pad upisanih studenata za osam posto u odnosu na prethodnu, a čak 12 posto u odnosu na akademsku 2010./2011. godinu.

Govoreći što je urađeno na poboljšanju ovakvog stanja podsjetio je da je Vlada FBiH početkom prošle godine na prijedlog Ministarstva usvojila dokument Strateški pravci razvoja visokog obrazovanja u Federaciji BiH od 2012 do 2022 godine.

''Sredstva kojima Ministarstvo raspolaže u 2014. godini za ovu namjenu bit će dodijeljena kvalitetnim projektima koji su usmjereni na provedbu strateških pravaca. Podržavamo i očekujemo usvajanje razvojne strategije BiH. Mišljenja smo da tema obrazovanja zaslužuje da bude visoko rangirana i usklađena s pozitivnim praksama zemalja Europske unije'', kazao je Mašić.

Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti na godišnjoj razini savjetodavno i financijski podržava one projekte, čiji će rezultat biti školovanje većeg broja kvalitetno visokoobrazovanog stanovništva.

''Međutim, svaka parcijalna inicijativa u ovom segmentu pa dolazila od bilo kojeg nižeg nivoa vlasti ne može donijeti značajnije rezultate, ukoliko se državni nivo ozbiljnije ne pozabavi ukupnom problematikom i ne donese jedinstvene mjere kao i poduzme ujednačene aktivnosti'', ističe Mašić.

Navodeći da je akreditacija visokoškolskih ustanova iz Federacije BiH u zastoju i da je potrebno hitno ukloniti, federalni ministar kaže da su javne visokoškolske ustanove podnijele zahtjeve za akreditaciju nadležnim županijskim ministarstvima obrazovanja, „ali Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH do danas je proslijeđen samo zahtjev Univerziteta u Zenici“.

Razloge za to vidi u kašnjenju usvajanja zakona o visokom obrazovanju u Hercegovačko-neretvanskoj i Srednjobosanskoj županiji i podzakonskih akata, kao što je i Pravilnik o akreditaciji visokoškolskih ustanova.

''Od 2010. do 2013. Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke podržalo je 15 projekata visokoškolskih ustanova namijenjenih pripremi institucionalne akreditacije, kao i studijskih programa u iznosu od 234.035 KM'', kaže Mašić.

Dosadašnja suradnja s Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH je zadovoljavajuća, mada bi, kaže Mašić, bilo efektnije kada bi Agencija imala veću nadležnost.

Odgovarajući na pitanje da li je nakon deset godina od potpisivanja Bolonjske deklaracije, reforma visokog obrazovanja, koja je zasnovana na načelima ove deklaracije, provedena i u kojem stupnju, Mašić kaže da sačinjene analize ukazuju da je kompletan proces reforme dodatno usporen i otežan upravo decentralizacijom obrazovnog sustava u BiH.

Provođenje reforme u FBiH, dodaje, ovisi od financijske mogućnosti pojedinih županija, ali i same političke volje u županijama.

''Kao posljedicu te fragmenitanosti, odnosno decentraliziranosti obrazovanja, u praksi smo utvrdili brojne primjere koji su u suprotnosti s osnovnim načelima Bolonje, kao što su postojanje sasvim različitih sustava provođenja prvog i drugog ciklusa Bolonje, čak i na srodnim fakultetima što za posljedicu ima onemogućavanje i međužupanijske mobilnosti studenata, odnosno onemogućavanje interne a i eksterne mobilnosti'', smatra Mašić.

Uz sve to navodi imamo nejednake i potpuno različite uvjete obrazovanja, koji se razlikuju od županija do županija i ovise isključivo o financijskim mogućnostima svake županije, a svi znamo kolike su one danas.

Te razlike se, po njegovim riječima, manifestiraju time da, recimo, „studenti u jednoj županiji imaju suvremeno opremljene kabinete i opremu za izvođenje nastave i istraživački proces, u skladu sa standardima, educirano nastavno osoblje te međunarodnu razmjenu i mogućnost pristupa referentnim europskim sveučilištima, dok recimo, u drugim sredinama ti uvjeti i mogućnosti su ispod svakog minimuma“.

Kašnjenje u donošenju zakonskih i podzakonskih akata u županijama u FBiH, te njihova neujednačenost i neusklađenost s okvirnim na državnoj razini, zaključuje, dodatno usporava kompletan proces reforme.

''Svi ovi primjeri kao i loši rezultati koje imamo nakon deset godina pokazuju da moramo vršiti promjene u sustavu, a ukoliko istinski želimo provoditi ovu reformu, najmanje što bi trebalo poduzeti jeste donošenje jedinstvenih, odnosno ujednačenih rješenja, makar na entitetskoj razini u FBiH. Mada bi najsretnije rješenje pogotovo za visoko obrazovanje, bilo da je na državnoj razini'', istakao je Mašić.

Na pitanje koji su to nedovršeni procesi propisani Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH odgovara da je odlika visokog obrazovanja u Federaciji BiH upravo ta fragmentiranost, što za posljedicu ima neujednačenu primjenu Bolonjskih principa.

Također, posljedica toga su i „velika kašnjenja u reformi visokog obrazovanja te nedovršenost procesa integracije na tri javna univerziteta u Sarajevu i Mostaru te akreditaciju visokoškolskih ustanova propisanih Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH“.

''Visokoškolske ustanove imaju odgovornost za kvalitetu obrazovanja koje pružaju studentima, a jedan od pokazatelja su i kvalitetni studijski programi na čijem poboljšanju treba stalno raditi. Potrebna je veća odlučnost visokoškolskih ustanova u osiguranju da programi imaju predviđene ishode učenja, kao i da nastavno osoblje pomogne studentima da ostvare te ishode'', rekao je Mašić.

Ono što bi ojačalo autonomiju sveučilišta koja je propisana Okvirnim zakonom po njegovom mišljenju su zakoni o visokom obrazovanju u županijama, koji „nisu u potpunosti usklađeni s Okvirnim zakonom, naročito kada je u pitanju izbor upravnih odbora, rektora i dekana visokoškolskih ustanova“ i donošenje statuta visokoškolskih ustanova.

S obzirom na to da je i dalje prisutan nizak stupanj mobilnosti studenata i nastavnog kadra, poručuje da je neophodan daljnji rad na legislativi koja će omogućiti veću mobilnost i, na kraju, dovesti do stvaranja mreže balkanskih sveučilišta, te ostvarivanje veza sa zemljama Europske unije putem povezivanja s EHEA (Europskim prostorom visokog obrazovanja), ERA (Europskim istraživačkim prostorom), kao i sličnim mrežama.

Povećanje mobilnosti studenata i nastavnog osoblja neophodno je, dodaje, jačati putem uspostavljenih međunarodnih mreža, projekata, bilateralnih i multilateralnih sporazuma.

Na osnovu uočenih problema u financiranju visokog obrazovanja, Ministarstvo obrazovanja i znanosti Federacije BiH predložilo je tri ključne mjere da bi se poboljšalo financiranje visokog obrazovanja u skladu sa Strateškim pravcima razvoja visokog obrazovanja u Federaciji BiH od 2012 do 2022 godine.

''Mjere se odnose na izmjenu sustava županijskog financiranja visokog obrazovanja u Federaciji BiH, potom stvaranje kombiniranog sustava financiranja koji će uvažiti i financiranje po studentu kao i uspostavljanje boljeg procesa planiranja i raspodjele sredstava putem razvijanja Srednjoročnog okvira rashoda'', ističe Mašić.

U domenu socijalne dimenzije visokog obrazovanja potvrdio je da je uočena „potreba uspostavljanja sustava informiranja i radi potpune inkluzije u procese visokog obrazovanja onih segmenata društva koji do sada nisu sudjelovali u akademskim procesima u većem obimu“.

Istakao je i potrebu većeg uključivanja studenata u sve oblasti rada visokoškolskih ustanova koje će odgovarati njihovim potrebama i interesima, „jer studenti imaju s visokoškolskim ustanovama i njihovim osobljem, središnju partnersku ulogu u Bolonjskom procesu te predstavljaju stvarni i ključni dio procesa upravljanja visokim obrazovanjem“.

U nastavku intervjua za Fenu federalni ministar obrazovanja i znanosti ukazao je na najvažnije preporuke koje je također usvojila Vlada FBiH na prijedlog Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti, a koje na osnovu izvršene analize predstavljaju neophodne smjernice za daljnju reformu visokog obrazovanja u Federaciji BiH.

''Prvo, ministarstva obrazovanja i nauke u kantonima trebaju okončati aktivnosti na izradi i donošenju podzakonskih akata, kao i aktivnosti akreditacije visokoškolskih ustanova s Agencijom za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH. Jednu od usvojenih preporuka Federalno ministarstvo već primjenjuje u ovoj godini a odnosi se na usklađenost svog programa rada i aktivnosti sa Strateškim pravcima razvoja visokog obrazovanja u Federaciji BiH od 2012 do 2022 godine'', rekao je Mašić.

Ministarstvo, osim toga, nastavlja praćenja implementacije Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH te predlaganjem mjera i aktivnosti kao i praćenje te koordiniraciju implementacije odredbi međunarodnih konvencija, sporazuma i drugih dokumenata u oblasti visokog obrazovanja, koje je preuzela BiH.

Zbog činjenice što Federacija BiH nema jedinstvenu upisnu politiku, niti institucije ili tijela koja se sustavno bave praćenjem i planiranjem u oblasti upisne politike i tržišta rada, Mašić kaže da će insistirati na provedbi preporuka, koje je dalo u posljednjem dokumentu „Informacija o upisnoj politici i tržištu rada u FBiH“.

Na tome će raditi u partnerstvu i suradnji s županijskim resornim ministarstvima, sveučilištima u Federaciji BiH, studentima, udrugama poslodavaca, Federalnim zavodom za zapošljavanje, Federalnim zavodom za statistiku, nevladinim sektorom i svima koji mogu doprinijeti da upisna politika bude uspješna i dovede studente do nastavka studija ili do zaposlenja.