Slobodan internet pred izumiranjem?

Do cjelokupnog znanja samo uz par klikova mišem - to je bila vizija slobodnog i dostupnog interneta. No, sve češće se na internetu može naići na zabrane i cenzure, a iz usta stručnjaka sve češće se može čuti: 'Istina, internet je ugrožen.'

'Stvar je vrlo jednostavna: ''Da, internet je ugrožen!'', kaže Wolfgang Kleinwächter, profesor za internetsku politiku i regulaciju na Sveučilištu Aarhus. Vinton G. Cerf, jedan od 'očeva' interneta, komentira još dramatičnije: ''Slobodni internet danas je toliko snažno napadnut kao nikad prije. Zahuktava se međunarodni sukob - koji će odrediti budućnost interneta''. 

Cenzura i kontrola - one prijete slobodnim, otvorenim i globalnim mrežama. A njihova oružja su različita: neki sadržaji ili čitave stranice mogu biti blokirane, a veze oslabljene kako bi se stranice samo polako ili uopće ne bi mogle otvoriti.

Korisnici moraju registrirati svoje IP-adrese pod imenom, dok Vlasti stvaraju paralelne 'mreže' s vlastitim ponudama jezika kako korisnici ne bi težili zapadnim web-stranicama. 

''Najveći rizik je da se takozvani bezgranični internet dovede natrag u granice, koje poznajemo iz 20. stoljeća'', kaže Kleinwächter. Internet se renacionalizira: iz interneta nastaje intranet. Kina sa svojim intranetom 'Great Firewall' i Iran sa svojim 'Halal-Netz' su predvodnici takvog novog trenda. 

Samo četiri vlade su 2002. cenzurirale mrežu: u međuvremenu to sada čini njih više od 40, kažu aktivisti. Upravo se u posljednje vrijeme skupljaju izvješća iz Azije - od kad su u kolovozu u Indiji izbili vjerski sukobi, vlast je blokirala internetske stranice i korisničke račune društvenih medija, kako bi spriječili širenje glasina. Vijetnamsko vodstvo je izvelo blogere pred sud, dok su u Koreji bili blokirani profili kritičara vlade na društvenim mrežama. 

No, i u afričkoj Etiopiji, u kojoj jedva jedan posto stanovništva ima pristup internetu, filtriraju se internetske stranice, blokiraju veze i nadziru e-mailovi. Razlog je 'nacionalna sigurnost', kaže se diplomatskim jezikom. 

Cenzura! Kontrola! Prema navodima organizacije ''Reporteri bez granica'' 29 internetskih aktivista i građana-novinara je ubijeno ove godine u svijetu. Njih 127 trenutno je u zatvoru. Zapravo je sve to kršenje direktive Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda koje je još u proljeće odlučilo: ljudska prava vrijede na ulici isto kao i na internetu. 

''To je jedna jako bitna tvrdnja'', kaže Kleinwächter, ''jer kroz nju postoje potpuno drugačiji instrumenti za kritiziranje zemalja koje kažu: 'Online je sve drugačije - mi moramo iz razloga nacionalne sigurnosti uvesti ograničenja.'' 

'Ipak, stvarnih sankcija nema, jedino sramota pred svjetskom javnošću. To nije rješenje, ali pokazuje učinak'', misli Kleinwächter. Zapad je često kritizirao cenzuru u Kini ili Iranu, iako također nema čistu savjest. 

''U svijetu postoji samo par davatelja internetskih usluga ili država, koje ne provode cenzuru'', kaže Jermyn Brooks, nezavisni predsjednik Globalne mrežne inicijative (GNI). Kada to učine demokratske zemlje, to je odluka na temelju pomne rasprave, u kojim područjima trebaju biti cenzurirani štetni sadržaji.

Najbolji primjer je aktualna rasprava u vezi videa o Muhamedu, koji trenutno kruži na webu i potiče tisuće muslimana širom svijeta na gnjevne proteste u kojima naposljetku bude ozlijeđenih i mrtvih. Treba li zabraniti širenje uvredljivog filma na internetu? 

Švedska je uzor priključenosti na internet: oko 90 posto kućanstva je spojeno na internet. Vlast nudi velik broj usluga online kako bi što više građana moglo sudjelovati. Ta zemlja je na vrhu 'web-indeksa', kojim se mjeri rasprostranjenost i važnost interneta u 61 zemlji, a prvi put je predstavljen ove godine. 

No, i Švedska blokira web stranice. Primjerice one sa dječjom pornografijom, koje se unose na 'crnu listu'. Tako se sprječava pristup tom sadržaju. U načelu je to častan cilj, ali internet-aktivisti kritiziraju da takve liste nisu dovoljno transparentne. Daljnje kritike dolaze od strane odgovornih osoba za zaštitu podataka zbog čuvanja memoriranih telekomunikacijskih podataka. To su još proljetos uvele Švedska, kao i ostale članice Europske unije. Korisnički podaci se sada spremaju šest mjeseci i mogu se naknadno pronaći. 

''Ali, švedski sustav nije tako loš kao sustav u jednoj nedemokratskoj zemlji'', kaže Frank Belfrage, švedski zamjenik ministra vanjskih poslova. ''Takav režim, koji građane prati uz pomoć interneta, čini to zbog zaštite antidemokratskog društva - a to je u potpunoj suprotnosti od onoga što mi činimo.'' 

Za mnoge zapadne tvrtke je k tomu trgovanje 'nadzornim tehnologijama' jedan profitabilan posao - tehnologija za praćenje, koja omogućava uhođene računala ili stvaranje pokretnih profila. ''Upravo zapadne vlade ne ograničavaju takvu trgovinu. Oni ne kažu koje tehnologije se smiju gdje izvoziti - to je jedan veliki problem'', kritizira Eric King iz Privacy Internationala, nevladine organizacije koja prati izvozne puteve softvera za praćenje. 

Njegov kolega, koji želi ostati anoniman, ispričao mu je o iranskim aktivistima: njihova računala bivaju hakirana, podaci se dostavljaju Vladi - s programom koji je razvijen u Njemačkoj, a prodaje ga britanska tvrtka. Oni zahtijevaju zabranu izvoza - no politika oklijeva: ideal susreće realnu politiku. ''Važno je da se pokrene rasprava koja će dovesti do bilo kakvih rezultata'', kaže Wolfgang Kleinwächter. 

Pristup! Sloboda! Ima i dobrih vijesti: u Kini primjerice oko deset posto korisnika pronalaze zaobilazne putove za slobodne informacije, kao što su proxy-serveri ili šifrirane mreže. Često se pritom koriste TOR-mreže, koje omogućuju korisnicima da ostanu anonimni na mreži, piše Deutsche Welle.

To doduše neće donijeti nikakvu brzu promjenu, misli Jermyn Brooks iz GNI-ja. Ali: ''Prije svega, kada se takvim zemljama ponude primjereni zakoni i objasni kako će se to pozitivno odraziti na njihovo gospodarstvo, nudi se prilika da se mrežu razvije u pravom smjeru. Besplatno, otvoreno i globalno dostupno - kao što je internet izvorno i stvoren.''