Sjećanje na umjetnika Ekrema Handžića

Društvo umjetnika Mostara i Klub Boemi povodom obilježavanja 40 dana od smrti poznatog mostarskog likovnog umjetnika Ekrema Handžića priredili Hommage  u prostorijama Boema.

Blagodareći razumijevanju nekolicine građana koji posjeduju likovne radove ovog umjetnika priređena je skromna izložba. Radove su za ovu priliku  ustupili bračni parovi minka i Faruk Torlo, Dika i Moca Dizdar te Jagoda i Zlatko Serdarević. Uz ove eksponate izloženi su dokumenti,  fotografije, afiše sa izložbi, novinski tekstovi i ilustracije koje je Handžić 1997. godine radio za mostarski dnevnik  Sloboda.

Prethodno su njegovi prijatelji posjetili grob u Sutini položili cvijeće i svako na svoj način  odao dužnu počast.

''Naš klub Boemi koji okuplja blizu dvjesto članova  sa svih kontinenata, ima zadatak da priređuje kulturne programe. Na tom tragu je i ovaj događaj premda nam je sada bilo daleko značajnije da prisutne podsjetimo na djelo i lik Ekrema Handžića koji je bio prepoznatljiva osoba po boemskom životu'',  kazao je Ismet Gaga Šemrd osnivač kluba.

Prigodno slovo održao je Ekrem Moca Dizdar podsjetivši da je i sam jedno vrijeme imao atelje do Handžića. On je naglasio kako je Ekrem uvijek bio spreman za suradnju prilikom organizacije kolektivnih ili samostalnih izložbi članova društva umjetnika Mostara osnovanog 1993. godine,  posebno kada je bio na čelu te asocijacije.

Istaknuo je njegove ljudske vrijednosti ne zaboravivši navesti i svu slojevitost karaktera ovog čovjeka koji je plijenio naglašenim smislom za humor.

Zlatko Serdarević je kazao da je otišao još jedan zaštitnik gradskih vrijednosti.

''Ekrem Handžić je zanimljiva i kompleksna ličnost.  Niko nije tako sočno  slikao akrilikom nabrekle i raspukle šipke kao što je to činio Handžić. Od svih motiva ,  posebno starog grada i Starog mosta,  Ekrem se ponajbolje potvrđivao kao zreo umjetnik slikajući taj simbol Hercegovine,  taj mogranj,  granatu odnosno šipak.Bez obzira što je u svakoj prilici nastojao biti u centru pažnje svojim vrckavim dosjetkama i liskalucima, Handžić je u suštini bio melankolik. Ljudi često nastoje sakriti svoju pravu ličnost, ali u ovom slučaju to je bila samo želja da ga društvo prihvati. Svu složenost njegove ličnosti ponajbolje je oslikao Moca Dizdar u svojoj pjesmi koju smo večeras čuli'' kazao je Serdarević.

O Handžiću su govorile njegove prijateljice Dika Dizdar,  Nađa Džabić i Minka Torlo koja je evocirala uspomene prilikom Ekremovog boravka u Norveškoj.

Nađa Džabić je pročitala dvije svoje pjesme koje je svojevremeno napisala i posvetila Handžiću za njegov rođendan.

Jovo Cojla Semiz je dao ideju da se prikupe sredstava za uređenje groba i podizanje spomenika u Sutini, dok je Serdarević inicirao ideju izdavanja knjižice o Handžiću  pošto su njegov život i djelo  potpuno neistraženi i nepoznati široj javnosti. Posthumno je Handžić postao počasni član Boema.