Široki Brijeg: 72 godine od ubojstva franjevaca
Molitvom ispred ratnog skloništa u kojem su pobijeni hercegovački franjevci i svetom misom u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu je obilježena 72. godišnjica ubojstva dvanaestorice franjevaca koje su 7. veljače 1945. godine ubili partizani – pripadnici 11. dalmatinskog partizanskog korpusa.
Ovaj dan u Širokom Brijegu službeno se obilježava kao Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk.
Molitvu je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana Široki Brijeg fra Tomislav Puljić, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko te vicepostulator postupka mučeništva ''Fra Leo Petrović i 65 subraće'' fra Miljenko Stojić.
Svećenici i vjernici u procesiji su se uputili u crkvu gdje je svetu misu, uz koncelebraciju velikog broja svećenika, predvodio fra Miljenko Šteko.
Vicepostulatura je u svom dosadašnjem radu otkrila nekoliko grobnica i identificirala 33 franjevca, a točno ih je još toliko ostalo koji su pobijeni u ratu i poraću, ali grobovi im još nisu pronađeni.
''Oslobođenje'' Širokoga Brijega
U srijedu ujutro, oko 11.00 sati tog kobnog 7. veljače partizani su probili zadnje linije ustaško-talijansko-domobranske obrane te ušli su u Široki Brijeg. U franjevačkom samostanu su pronašli dvanaest fratara te nekoliko učenika koji su se skrili zbog sigurnosti.
Potom su partizani, iz zloglasnog 11. dalmatinskog korpusa, osnovanog u selu Kozica pokraj Vrgorca, iz samostana izveli sve fratre, potom ih žicom vezali, odveli ih u obližnje ratno sklonište te ih tu ubili, a neke i žive spalili.
Dan prije, pedesetak osoba, među kojima i devet fratara i 30 učenika su se sakrili u fratarsku mlinicu, uz današnju Ulicu pobijenih franjevaca (Obilazna cesta) u Širokom Brijegu, te su se 8. veljače nakon prestanka napada vratili u samostan. Tu su ih dočekali partizani te ih odveli u nepoznatom smjeru. U posljednjih nekoliko godina otkriveno je da ih je najviše ubijeno u okolici Zagvozda.
U Drugom svjetskom ratu na području Hercegovine ubijeno je ukupno 66 franjevaca. Njemačko-ustaško-domobranske postrojbe imale su 4.000 mrtvih, a partizani oko 800.
Sljedećih dana i mjeseci, partizani su uhitili i ubili na stotine nedužnih civila tako da je u Drugom svjetskom ratu i poraću, statistički, ubijen svako deseti stanovnik Širokog Brijega. Župa Široki Brijeg 1940. godine imala je 8.004 stanovnika.
Procjenjuje se da je u Drugom svjetskom ratu i poraću na području općine stradalo između 786 i 2.157 osoba. Po okončanju borbi, partizani su uspjeli zarobiti oko 1.400 njemačkih i hrvatskih vojnika, a čelnici tadašnje OZNA-e, tih su dana, dali uhititi preko 2.000 Širokobriježana.
Uništeno je kulturno blago, zajedno sa samostanskim, crkvenim i školskim inventarom, a zgrade su teško oštećene. Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige vođene od 1753. godine, a franjevci protjerani.
Širokom Brijegu je 1953. godine oduzeto čak i ime te nametnuto ime Lištica po rijeci koja prolazi kroz grad. Prvotno ime ''Široki Brijeg'' vraćeno je 1991. godine.
