Sergej Trifunović: U okolini Mostara 2014. počinjem snimati film po knjizi Borisa Dežulovića

Jedan od najboljih glumaca na Balkanu Sergej Trifunović (Mostar, 1973.) boravio je dva dana u Mostaru i dao podršku Danima filma.

Rođeni Mostarac s adresom u Beogradu, u filmu Bobe Jelčića “Obrana i zaštita” kojim su otvoreni ovogodišnji Dani filma Mostar, ostvario je manju ulogu.

U razgovoru za Dnevni list Trifunović govori o svom novom projektu po knjizi Boris Dežulovića koji će snimati u gradu na Neretvi.

Gledali smo Vas na otvorenju Dana filma, u manjoj ulozi u filmu Bobe Jelčića. Kako je bilo na snimanju?

- U tom trenutku sam snimao kratki film Dine Murselovića, koji je diplomirao kameru na Norveškoj kraljevskoj akademiji (film se snimao u Mostaru, nap.a.), pa se jednostavno dogodilo da je Bobo Jelčić snimao film u Mostaru, tako da su više izmislili nešto za mene, što je lijepo. Meni je jako drago da sam igrao u tom filmu jer je to odličan film, jer je to film koji govori o Mostaru, danas što je dosta bitno, pri tom jednim vrlo, vrlo finiranim filmskim jezikom što je dosta rijetko, pogotovo što je Jelčić poznat kao kazališni redatelj.

Kad kažete o Mostaru danas, kakav je to Mostar danas? U očima Mostarca koji ne živi tu?

- Mostar danas je najblaže rečeno sje.an. Zašto je sje.an? Ja jučer u kafiću gdje sjedim čujem 'lijeva strana', 'desna strana'. Ja uopće ne razumijem koja je to lijeva, koja desna strana, niti želim razumjeti. I onda kažem tim ljudima da dok se nasred Bulevara ne izgradi zid, kao što je u Berlinu bio Berlinski zid i ne postave četiri stražara, i da onda svatko tko s lijeve pokuša prebjeći na desnu stranu ne bude ubijen metkom u leđa i obrnuto, ja ne priznajem tu podjelu. Ne znam što znači lijeva i desna strana.

Onda meni taj netko pokušava objasniti kako su muslimani na jednoj strani, a Hrvati na drugoj, što nije istina. Ja sam bio u posjetu svom ujaku, koji živi na hrvatskoj strani…

Ta grozna podjela na lijevu i desnu postoji samo u glavama ljudi, nažalost. Dok god bude postojala u glavama ljudi, dok god ljudi koji su na vlasti, što kaže Dino Šaran u onoj pjesmi Letu štuka: 'Hranite ekstreme da zaustave probleme da i djeca budu sluge mržnje, pakosti i straha, dok god se budu trovala ta djeca time da postoje lijeva i desna strana, to će nažalost tako postojati i neće djeca shvatiti da je Mostar jedan, zapravo, prije svega - grad.

Samo su onda došli neki seljaci koji su zbog svojih nekih kompleksa taj grad dijelili na neku fiktivnu lijevu i desnu stranu. Mislim da djeca nemaju veze s tim.

Jutros sam u Ulici Alekse Šantića prošao pored jedne osnovne škole, ne znam koja je to strana, i vidio djecu za koju mislim da te podjele već ne priznaju, a do tada će vjerojatno pomrijeti ova go.na koja ih truju tim podjelama, tako da im želim svu sreću da pomru što prije.

Od rata je prošlo više 20 godina. Zašto ne mrdamo s te 'točke' podjela?

- Zato što to nekom odgovara. To je vrlo jednostavna stvar. Uvijek nekom odgovara. Nekom odgovara da se dogodio rat, nekom odgovara da podgrijava ovo stanje koje postoji danas. Dok god se ne budu neki klinci digli i rekli 'Mi ne želimo to', to će se tako događati. Dok god budu klinci ušli uz dlaku tome, da je to tako i da prihvate g..na kojim ih hrane stariji, to će neminovno postojati.

- Radimo na projektu koji se zove 'Jebo sad hiljadu dinara' (prema knjizi Borisa Dežulovića, nap.a.), za koji bih želio okupiti i napraviti jednu srpsko-hrvatsko-bosanskohercegovačku koprodukciju i na dobrom smo putu da to napravimo. I ako to napravimo, onda ćemo se stacionirati ovdje i okupiti najbolje iz branše iz jedne, druge i treće države i onda ćemo to raditi ovdje.

Tko mi? Tko je nositelj projekta?

- Trenutačno sam to ja, moj koproducent iz Zagreba Martin Milinković, moj brat Branislav, Radivoje Andrić koji je režirao filmove 'Munje' i 'Kad porastem biću kengur' (radio je kao pomoćnik redatelja i na filmu Bobe Jelčića 'Obrana i zaštita', nap.a.). Uključujemo i neke druge ljude, očekujem da se jedna vrlo bitna faca odavde iz Mostara uključi i ja mislim da je onda to to.