Na današnji dan prije 35 godina, 7. svibnja 1991. zaustavili su hercegovački Hrvati kolonu 10. motorizirane brigade JNA u Pologa, između Mostara i Širokog Brijega. Naime, doznalo se da je kolona iz Mostara krenula prema Sinju te se narod organizirao i pomoću kamiona i automobila blokirao cestu na dužini od nekoliko kilometara.
Hrvatski civili tada su zaustavili kolonu od preko 100 tenkova i oklopnih vozila koja je krenula iz mostarske vojarne na položaje u zapadnoj Hercegovini i dijelu južne Hrvatske.
Prosvjednici su zahtjevali da se tenkovi vrate natrag u vojarnu. Pregovore sa zapovjednikom mostarskog garnizona JNA, pukovnikom Milojkom Pantelićem, vodili su tadašnji predsjednik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, fra Mladen i Jure Skoko.
Vojno zapovjedništvo iz Beograda u više navrata je naredilo prolazak kolone, a JNA je blokiranoj jedinici pokušala dostaviti bojne otrove za proboj blokade u konvoju koji je vojnicima trebao dostaviti hranu. Srećom taj pokušaj je propao. Vojnici, koji su bili uglavnom ročnici iz raznih republika tadašnje Jugoslavije, dobili su hranu i piće od lokalnih žena.
Vojni vrh je na položaje oko Pologa poslao specijalne jedinice iz Niša, a trećeg dana blokade stiglo je i političko vodstvo BiH (bez srpskih predstavnika). Nakon apela hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i bošnjačkog vođe Alije Izetbegovića prosvjednici su otišli sa barikade, a vozači maknuli vozila s ceste. Nakon tri dana kolona JNA je krenula dalje.
Ova trodnevna blokada dovela je do zastoja priprema jugoslavenske vojske za dovođenje na zadane pravce (Split, Sinj, Kupres ili Tomislavgrad), a istovremeno hrvatski branitelji dobili su na vremenu za učvršćivanje obrane.
Naime, Jugoslavenska narodna armija koristila je prostore Bosne i Hercegovine za izvođenje vojnih operacija prema Republici Hrvatskoj, znajući kako, tek uspostavljena, nova demokratska vlast u Sarajevu nije u mogućnosti spriječiti da se njezin prostor koristi za provođenje plana "RAM".
Plan velikosrpskoga agresora bilo je blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela.
Kreatori velikosrpske politike, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić i General-štab Jugoslavenske narodne armije, svjesni svoje vojne nadmoći, u potpunosti su zanemarili važnu činjenicu – kako u zapadnoj Hercegovini živi nacionalno svjestan hrvatski narod, koji je spreman i goloruk stati pred neprijateljske tenkove.
Zaustavljanje tenkovske kolone bivše JNA prepriječenim kamionima i nenaoružanim ljudstvom u Pologu, za hrvatski narod Širokoga Brijega, Mostara, Gruda, Posušja, Čitluka, Ljubuškoga i Čapljine, bila je prekretnica koja je pokazala kako se samoorganiziranjem osigurava vlastiti opstanak.
Godinu dana nakon zaustavljanja tenkova u Pologu, Jugoslavenska narodna armija je upravo na prostorima Hercegovine, u vojnoj operaciji "Lipanjske zore" doživjela svoj neslavni kraj, poražena od strane Hrvatskoga vijeća obrane.