Šahovski klub Čapljina: Stotine djece su naučili drevnu igru

''Vi kada igrate utakmicu nogometa i date gol, radujete se, oduševljeni ste, publika vas nosi, zadovoljni ste, ali taj vas osjećaj 'nosi' možda dan-dva, ali kada odigrate jednu odličnu partiju šaha, vi ste 30 godina u toj partiji, pa tako kada poslije 30 godina sretnete tog nekog velemajstora, možda ste ga dobili ili ne, vama se slike vrate. I onda vi pričate o toj partiji koja je bila prije 30 godina, kao da se dogodila prije 15 minuta“, tim riječima Ekrem Koso, „prva ploča“ Šahovskog kluba Čapljina opisuje draž šaha.

Sudionici brojnih turnira

On je veliki zaljubljenik u šah, slično kao i Vladislav Prskalo, predsjednik Šahovskog kluba Čapljina, koji odmah ističe; ''šah je na neki način u cijelom mom životu i ja mu se zahvaljujem jer mi je učinio život sretnijim''.

Oni svoju ljubav prema šahu uspješno prenose na čapljinsku djecu, kroz klub je već prošlo na stotine dječaka i djevojčica, a Prskalo ponosno ističe kako su imali i mnoge uspješne mlade šahiste i šahistice.

''Ta djeca su naučila igrati šah, neki i sada igraju. Meni je bitno to da su oni naučili jer šah uistinu razvija intelektualne kapacitete ljudi, slično kao što drugi sportovi razvijaju fizičke sposobnosti'', kažePrskalo.

''Šahovski klub Čapljina je postao prepoznatljiv sa svom svojom dječicom. Sudionici smo, maltene, svih turnira i svih događanja u Hercegovini i Dalmaciji'', napominje nam Ekrem Koso. On kaže kako su ponosni jer su kroz klub prošla brojna djeca koja su zavoljela šah.

''Stvore se ti dječaci i djevojčice koji vole šah, lijepo nam je, družimo se, igramo šaha, često su nam turniri u Neumu, pa tako imamo kupanje i druženje, ali najvažnije je da oni igraju i treniraju. Oni brane boje našeg kluba i brane ga jako dobro'', ističe Koso za Radio Ljubuški.

''Šah kao sport je sublimirao sve sportove u sebi. Vi morate biti psihički dobri , fizički dobri, imati jako dobro znanje. Morate biti stameni u svemu. Moraju mnoge stvari da se poklope da bi mogli odigrati jednu vrhunsku partiju'', objašnjava Koso.

A Prskalo dodaje kako su u čapljinskom klubu imali nekoliko državnih prvaka, uz opasku kako je ipak najbitnije da u njihovom klubu svatko nalazi svoje mjesto. Trenutno okupljaju oko 20-tak članova.

''Mi radimo ovdje školu šaha uživo. Da vi vidite, kad mi radimo te pozicije kakav je adrenalin u ljudima kada oni nešto smisle. Vi kada igrate jednu partiju šaha, vi tvorite nešto. Vi ste tvorac nečega i vi ste oduševljeni sami sa sobom. Zato šah stvarno povuče dosta ljudi sa sobom'', kaže nam Koso i otkriva svoje mišljenje kako je šah na jedan način preslika života.

''Ljudi koji nisu u šahu možda i ne razumiju, ali ljudi koji su u tome znaju kakve su te stvari koje su preslika života. Vi kada igrate s nekim partiju šaha, vi možete „maltene“ njegov život da vidite. Ocrta se taj stil života. Stil igre je otprilike prenesen stil života, mnoge stvari su povezane, nije tu ništa slučajno...'', govori Koso.

Redovno idu na turnire u krugu 200-250 kilometara.

''Zakačimo'' do Zadra, Banje Luke, Sarajeva'', kaže Koso.

Prskalo dodaje kako u posljednje vrijeme šah u Hercegovini ima jaku ekspanziju i dobija i medijsku pažnju, ali ipak nedovoljnu.

''Po meni šah je kulturološko bogatstvo čovječanstva i njega treba njegovati kao što treba njegovati i cvijeće'', govori Prskalo.

Objašnjava kako u klubu rade edukativne partije s djecom te igraju među sobom. Na pitanje kakva je razlika između nekad i sada, odgovara kako se sada puno lakše uči, tehnike su puno razvijenije.

''Mi smo prije gledali kako igraju stariji, ali je to nekad bilo i pogrešno'', kaže nam.

Postat ćemo mudriji

Inače, čapljinski klub redovno organizira i turnire, njihov najjači turnir je onaj koji se održava u sklopu Lipanjskih zora, ali ove godine su morali odustati od njega zbog pandemije koronavirusa.

Najmlađi šahisti čapljinskog kluba, Luka Vukanović, Marko Raguž i Ruža Rajič otkrili su zašto vole šah.

''Jer je to igra da budeš mudriji“, kaže je Marko.

Luka ističe kako šah zapravo nije dosadna igra kako većina ljudi misli, nego je vrlo zanimljiva. On ima 11 godina, a malo manje do godine dana igra šah. Ne propušta druženja i školu šaha u prostorijama šahovskog kluba Čapljina.

''Dolazim svaki put, kad 'mognem', dosad sam svaki put došao'', kaže nam ovaj mališan.

Desetogodišnja Ruža Rajič kaže kako se iznenadila kada je prvi put došla u prostorije šahovskog kluba i vidjela poznata lica iz škole.

''Nisam uopće znala ni gdje se prostorije šahovskog kluba nalaze i onda kad sam prvi došla bilo mi je 'čudno' vidjeti sva ta poznata lica. Nisam znala da i oni treniraju, oduševila sam se, onda smo se još bolje upoznali i stvarno smo se sprijateljili'', kaže nam ona.

Uz to što je dobra šahistica, ona je i odlična matematičarka, kaže potvrđujući raniju tezu kako šah razvija intelektualne kapacitete djece, javlja Radio Ljubuški.