Razbili ste živin toplomjer? Evo kako ga zbrinuti bez rizika za vas i okoliš

Mjerenje tjelesne temperature jedno je od najčešćih kućnih zdravstvenih mjerenja, osobito kod djece, starijih osoba i osoba sa zdravstvenim problemima.

Termometri se tijekom godina razvijaju, a danas postoje različite vrste, živini, digitalni, alkoholni, kao i elektronički termometri za uho ili čelo.

Živini termometri: Kako rade i zašto su rizični

Živini termometri, najstariji oblik termometara, koriste se još od 1800-ih. Sastoje se od staklene cijevi koja vodi do kuglastog spremnika ispunjenog živom, tekućim metalom koji se širi kada se zagrije.

Zbog svojih svojstava živa se dijeli na male kuglice koje se mogu ponovno spojiti, zbog čega je poznata kao "brzo srebro".

Kada se zagrije, živa se pomiče kroz cijev i pokazuje izmjerenu temperaturu na vanjskim oznakama termometra.

Živini termometri mogu se koristiti oralno, rektalno ili u pazuhu. Rektalno mjerenje je najtočnije, ali često nepraktično, dok su oralni i pazušni termometri prilagođeni tim mjestima.

Rizici:

Slomljeni termometar može uzrokovati ozljede od stakla.

Živa može ući u tijelo kroz ranu ili se udisati, posebno pri grijanju, što može izazvati kašalj, bol u grlu, poteškoće s disanjem, bol u prsima, povraćanje i glavobolju.

Kako prepoznati sadrži li termometar živu

Noviji nedigitalni termometri često koriste obojeni alkohol ili netoksične tekućine koje izgledaju poput žive.

Ako tekućina nije srebrna, najvjerojatnije je alkohol ili neka druga netoksična tvar.

Ako tekućina jest srebrna, može biti živa ili sigurnija alternativa poput Galinstana (smjesa kositra, indija i galija).

Ako termometar ima trakicu s oznakom "mercury free", tekućina nije živa. Ako oznaka nedostaje, pretpostavite da sadrži živu.

Sigurne alternative

Danas postoje termometri koji ne sadrže živu:

• Digitalni termometri s prikazom temperature

• Termometri za uho ili čelo

• Termometri s tekućinom koja nije srebrna (npr. obojeni alkohol)

Prednost digitalnih i alkoholnih termometara je što ne sadrže živu i stoga su sigurniji u slučaju loma.

Elektronički termometri ne sadrže opasne tekućine, ali mnogi koriste dugmaste baterije koje mogu biti opasne ako se progutaju.

Savjeti za točno mjerenje temperature

Oralno mjerenje – drži se termometar pod jezikom 3–5 minuta.

Rektalno mjerenje – preciznije, ali preporučuje se kod male djece ili kada je potrebno najtočnije očitanje.

Pazušno mjerenje – praktično, ali može dati nešto niže očitanje.

Digitalni ili elektronički termometri – slijedite upute proizvođača za optimalno vrijeme i položaj.

Čišćenje prosute žive

Što NIKADA ne raditi:

• Ne koristiti usisavač ili metlu – raspršit će živu i povećati izloženost parama.

• Ne ulijevati živu u odvod – može začepiti cijevi i zagađivati okoliš.

• Ne hodati po kontaminiranom prostoru i paziti na odjeću.

Priprema za čišćenje:

• Evakuirajte djecu, kućne ljubimce i druge osobe iz prostora.

• Otvorite prozore i vrata prema van, zatvorite unutarnja vrata.

• Tepihe i zavjese preporučuje se baciti zbog kontaminacije.

Materijali:

• Plastične vrećice s patentnim zatvaračem

• Vreće za smeće

• Gumene, nitrilne ili lateks rukavice

 •Papirnati ručnici, karton ili strugalica

• Kapaljka

• Duct tape ili mala količina kreme za brijanje i kist

• Svjetiljka

• Opcionalno: praškasti sumpor

Postupak čišćenja:

• Stavite rukavice i pažljivo prikupite slomljeno staklo.

• Skupite veće kuglice žive strugalicom ili kartonom i stavite u papirnati ručnik unutar vrećice.

• Koristite kapaljku za skupljanje manjih kuglica na vlažni papir.

• Za vrlo male kuglice koristite kist s kremom za brijanje ili ljepljivu traku.

• Opcionalno, pospite praškasti sumpor za vezanje žive i lakše uklanjanje.

• Sve korištene materijale stavite u vreću za smeće, označite i odložite u ovlaštene centre za opasni otpad.

Nakon čišćenja:

• Održavajte prostor dobro prozračen najmanje 24 sata.

• Nastavite držati djecu i kućne ljubimce izvan prostora.

Ako se pojave simptomi poput kašlja ili mučnine, odmah potražite liječničku pomoć – kontaktirajte Hitnu medicinsku pomoć ili Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping.

Zbrinjavanje živinih termometara

Živini termometri su klasificirani kao opasni otpad. Nikada ih ne bacajte u kućni otpad ili kanalizaciju, piše Ordinacija.hr. 

Odložite ih u ovlaštene centre za kućni opasni otpad ili tijekom akcija prikupljanja kemikalija i elektroničkog otpada.