Ravno: Od stare željezničke zgrade napravio hotel sa četiri zvjezdice

Hotel ''Stanica Ravno'' u Ravnom, otvoren početkom ljetne sezone, pravi je restauratorski dragulj kakav je Hercegovini nedostajao.

Izgrađen u objektu bivše željezničke stanice, praktična je potvrda kako su se secesijske zgrade iz doba Austro-Ugarske, poput željezničkih i duhanskih stanica te sličnih građevina, mogle korisno prenamijeniti da je bilo smisla i volje.

Restauracijski pothvat

Zasluga što je sačuvana jedna unikatna građevina pripada Draganu Čokljatu, Dubrovčaninu iz ravanjskog sela Doli, koji govoreći o pravom restauratorskom pothvatu kaže: ''Tijekom posjeta Ravnom poslije rata za oko mi je zapela strašno zanimljiva stanična zgrada koja je bila u jako lošem stanju, zapaljena, oštećena, granatirana… Pošao sam u Općinu pitati može li se kupiti. Izišli su mi u susret te sam objekt kupio 2005. Onda sam krenuo u konstruktivnu sanaciju fasade i krova, što sam završio 2007. Zatim sam napravio stanku do 2010., kada sam odlučio o namjeni, a to je bio mini hotel. Slijedilo je završno uređenje, a hotel je pušten u funkciju početkom ljeta'', govori Čokljat.

Hotel ''Stanica Ravno'' kategoriziran je kao kulturna baština i ima četiri zvjezdice, raspolaže s pet soba s kupaonicama i dva apartmana. U prizemlju su ugostiteljski sadržaji, a u podrumu vinoteka. Arhitektonski se nije mijenjalo ništa, pa su tako ostale i obnovljene skale kroz objekt, a interijer i doslovce “miriše” na njegovu prvobitnu funkciju. Ispred hotela je trg, s druge strane park, a preko puta velika terasa, odnosno ''ljetna bašča'', kako kaže Čokljat.

Ustvari, nekadašnji vrt službenika koji su radili u stanici, dobio je ugostiteljsku namjenu uz sačuvano raslinje, pa se još uvijek može naći voće sađeno prije više od stotinu godina, piše Vecernji.ba. Međutim, gospodin Čokljat ne kani stati.

''Krenuli smo u drugu fazu, obnovu prostora robnog magazina koji je imao svoju posebnu rampu s istovarnim kolosijekom, za robu. Sad sve to vraćamo u funkciju, čak imamo i metar originalne željezničke pruge koja je bila do odbojnika i nju ćemo sačuvati i zaštititi'', kaže Čokljat koji ističe kako je tijekom radova bilo i ugodnih građevinskih otkrića, kao što je kanal za oborinske vode “ispod cijele pruge” i slično.

Zanimljivo, podrum nije bio samo skladište ugljena, u njemu je bila i cisterna za vodu, pa bi u slučaju rata služio i kao sklonište.

Puni sjaj

Cijeli podrum je u zemlji, a zidovi su debeli 75 centimetara. ''Krovna konstrukcija potpuno je izgorjela pa smo uzeli detalje s Duhanske stanice u Dubrovniku, gdje je bio isti takav krov, a i oluke smo preslikali iz Dubrovnika'', objašnjava Čokljat.

Valja reći kako je sretna okolnost u cijelom projektu što se Čokljat cijeli život bavi građevinom, i to isključivo spomeničkom baštinom, što je poslužilo, kako kaže, da se “objekt vrati u prvobitno stanje”. Uz to, njegov otac je vrsni klesar, što se uklopilo u rijetko uspješnu prenamjenu neke građevine u Hercegovini.

Točku na “i” stavio je najmlađi izdanak obitelji Marko koji se vratio iz Dubrovnika u Ravno voditi hotel ''Stanica'' Ravno. Naš je dojam kako bi hercegovački građevinari, i ne samo oni, trebali posjetiti ovaj hotel kako bi se uvjerili da se čak i ruševne građevine, poput duhanskih stanica, zadružnih domova…, mogu prenamijeniti i zablistati punim sjajem.