Radivoje Krulj je pop rock svećenik koji ruši stereotipe

Mostarski paroh Radivoje Krulj sluša Azru i Zabranjeno pušenje, ima šestoro djece i sprema doktorat iz ''hrvatske povijesti''.

''Zbog oca Radivoja mi mladi rado dolazimo u crkvu. On nije strog svećenik, pred kojim se moraš prepodobiti. Kad nas sretne u gradu, nabaci „peticu“ za pozdrav, pita kako je na fakultetu, našali se'', kaže studentica Jovana Sudar.

A Radivoje Krulj je svećenik koji ruši stereotipe. Još u mladosti prijatelji su ga prozvali ''pop – rock'', zbog druželjubivost i glazbe koju je slušao, a simpatični nadimak se ''primio'' i ostao mu do danas, piše Blic.rs.

''Pohađao sam gimnaziju u Bileći i kao mnogi drugi mladići slušao sam Bijelo dugme, Azru, Zabranjeno pušenje. Kad sam odlučio studirati teologiju, prozvali su me pop – rock'', priča Krulj.

Sjeća se kako ga je i vijest o rušenju Starog mosta, prije 23 godine, zatekla na gimnazijskom druženju uz glazbu.

Povratak u Mostar

''Moj prijatelj iz razreda, Dalibor Đurasović, plakao je zbog mosta, a ja sam ga tješio. I tada mi je rekao: hajde da se zakunemo da ćemo se, kad završimo studij, vratiti u Mostar: ja kao liječnik, a ti kao svećenik'', priča otac Radivoje. Ispunili su obećanja. Radivoje je danas mostarki paroh, a dr. Dalibor Đurasović, anesteziolog u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici i predsjednik pravoslavne Crkvene općine Mostar.

Prije osam godina, kada je preuzeo parohiju, otac Radivoje i njegova supruga Nataša imali su troje djece, da bi ih u Mostaru stekli još troje. Ana (17), Luka (15), Jelisaveta (13), Aleksa (7), Atanasije (6) i David (4) njihovo su najveće bogatstvo i najpreča briga.

''Propovijed djelom je najbolja Propovijed. Ne možete kao svećenik savjetovati ljudima da rano da stupaju u brak i rađaju djecu, a da sami izbjegavate roditeljske obaveze'', kaže otac Radivoje.

Mada priznaje da je za brigu o djeci zadužena uglavnom majka, rado potomcima pred spavanje čita narodne bajke i epske pjesme, savjetuje ih i razgovara sa njima.

Uz mnogobrojne svećeničke i roditeljske obaveze, angažman vjeroučitelja, poslove vezane za crkvenu biblioteku i ''Prosvjetinu“ školu srpskog jezika, te za obnovu Sabornog hrama, sprema i doktorat i to iz ''hrvatske povijesti''. Doktorant je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i kaže da mu nije teško da tezu priprema na hrvatskom jeziku.

''Što bi mi bilo teško, ne treba mi prevoditelj. Uostalom, „povijest“ je riječ srpskog porijekla'', kaže uz osmijeh.

Poznaje 5.000 vjernika

Iako ih ima skoro 5.000, otac Radivoje kaže da poznaje sve svoje parohijane i da je uvijek spreman da sasluša svakog od njih.

''Najčešće mi se obraćaju zbog egzistencijalnih problema, neimaštine, nezaposlensti, obnove. Ponekad poželim da mi se netko obrati sa duhovnim pitanjem, ali što da se radi. Crkva nije ni biro za zapošljavanje, ni ministarstvo obnove, pa im ne možemo pomoći, ali možemo ih slušati i razumjeti'', kaže on.