Psi povezuju ljude i obogaćuju život
Psi nemaju nikakvu sliku sebe osim one koju stvaraju u trenutku. Ljudi, s druge strane, imaju mišljenje gotovo o svemu, pa tako i o psima. Kako mi doživljavamo unutarnji svijet svojih ljubimaca, a što se njima zapravo zbiva u glavama vrlo su različite stvari.
Jedna veoma važna uloga pasa u životima suvremenih ljudi emocionalna je potpora. Mnogi vlasnici pasa radije provode vrijeme sa svojim ljubimcima nego u društvu drugih ljudi.
Nerijetko žurimo kući jer nam je ljubimac sam i usamljen, a katkad se čovjek zatekne kako razmišlja što li njegov pas radi dok je on negdje drugdje. Psi su nam jako dragi i sve češće pomišljamo kako su životinje bolje od ljudi. Tom dojmu se, u poplavi nasilnih i negativnih medijskih sadržaja, permanentne ekonomske i moralne krize, nije lako oteti.
S jedne strane navikli smo razmišljati o ljudima kao humanim, višim stvorenjima koja dublje promišljaju postojanje pa one koji su okrutni ili vođeni niskim porivima nazivamo zvijerima. S druge, naš nam se pas (iz roda zvijeri) katkad čini uzvišenijim i moralnijim od nekih dobitnika Nobelove nagrade za mir, možda.
Našem psu nagrade ne znače mnogo. Ni na psećim natjecanjima, a kamoli onim za ljudska velevažna dostignuća. Njegovi su porivi doista niski. Ako se kujica tjera, probat će je zaskočiti, ako naiđe na komad salame, smazati ga, a ako mu se kakav konkurent suprotstavi, neće o njemu širiti glasine niti ga pokušati dezavuirati ili poniziti. Pokazat će mu zube pa i ugristi ga, a kad konflikt bude riješen, jasno priznati poraz ili visoko uzdignuta repa odšetati svojim putem.
Naši životi, očito, mnogo su kompleksniji od psećih, svakodnevno smo izloženi brojnim pritiscima i, otkad smo prestali biti djeca, sve nam se više čini da biti odrastao znači i biti ozbiljan, promišljen, suzdržan i pomalo nesretan. Našem psu za to se živo fućka. On ne mari jesmo li mi menadžer ili klošar.
