Prototip modernog političara

Neupitna je želja političara za vlašću, a to je uglavnom i razlog zašto je netko ušao u politiku. Rijetki su oni političari poput Stjepana Radića koji su i poginuli za svoje ideale, a najčešći su oni poput Ede Bulata, jednog od začetnika političkog kameleonstva na ovim prostorima.

Ovaj Splićanin, rođen 1901., je političku karijeru počeo kao osnivač Organizacije jugoslavenskih nacionalista na području Splita i kao tajnik organizacije na državnoj razini. Ovu organizaciju su uglavnom činili ljudi koji su bili nezadovoljni pasivnošću vlasti Kraljevine SHS u odnosu na talijanske i austrijske pretenzije prema teritoriju države. ORJUNA je, u biti, bila jugoslavenska fašistička organizacija koja se protivila komunizmu i nacionalnim pokretima unutar Kraljevine SHS, a zastupala je jugoslavenski nacionalizam i jugoslavenstvo kao jedinstvenu naciju svih naroda u Kraljevini, kao i sustav državne uprave najsličniji talijanskom fašizmu.

Iako ORJUNA nije bila parlamentarna stranka, njeni članovi su profitirali zbog članstva u njoj, jer je politički kurs pokreta odgovarao vladajućoj Radikalnoj stranci koja je u jugoslavenstvu na orjunaški način prepoznala mogućnost ostvarivanja svojih ciljeva.

Ubojstvo članova HSS-a Stjepana Radića, Pavla Radića i Đure Basaričeka u parlamentu 1928. godine, je iskorišteno za uvođenje Šestosiječanjske diktature. Kralj Aleksandar uvodi diktaturu u kojoj su ukinuti ustav, stranke i parlament, a nacionalne tenzije između Hrvata i Srba su postajale sve veće. ORJUNA je podržavala kraljeve mjere, iako je i njoj zabranjen rad. Nacionalni sukobi unutar Kraljevine su doveli do pada popularnosti ideje jugoslavenstva, što je prepoznao i Edo Bulat. Nakon atentata na kralja Aleksandra, ponovno se uspostavlja parlamentarni ustroj monarhije, a Edo Bulat se učlanjuje u Hrvatsku seljačku stranku.

Bulat nije dugo bio članom HSS-a, jer je u Europi ubrzo počeo II. svjetski rat. Ekspanzivna politika koju je provodio Adolf Hitler je bila uspješna, tako da Edo Bulat potpisuje izjavu u kojoj poziva Njemačku da okupira Kraljevinu Jugoslaviju.

Edo tako spremno dočekuje njemačko-talijansku okupaciju i uspostavljanje NDH u travnju 1941., čime postaje ministrom za Dalmaciju. Međutim, Bulat nije dugo boravio u Splitu kao ministar, jer već 21. travnja talijanske snage uvode svoju vlast na područje Dalmacije. Ne želeći se odreći političke moći, Bulat ostaje pri vlasti NDH i jedno vrijeme boravi u Rumunjskoj kao veleposlanik.

Kapitulacija Italije i dolazak njemačkih snaga na splitsko područje ponovno vraćaju Bulata u Split gdje formira općinsku upravu. U vladi NDH je još djelovao kao ministar za "novooslobođene krajeve".

Bulat je ubrzo shvatio kako Hitlerova Njemačka gubi rat, pa je tako odlučio stupiti u kontakt sa Savezničkim snagama o prelasku na njihovu stranu, pošto mu je bilo jasno da mu partizanske snage neće blagonaklono pristupiti zbog njegovog dotadašnjeg djelovanja. Taj pokušaj nije uspio, pa je Edo Bulat padom NDH pobjegao u Argentinu, gdje je i umro 1984. godine.

Edo Bulat je tako svoju političku karijeru gradio kroz organizacije, stranke i pokrete čiji je politički pravac bio u potpunosti suprotan. Uspješno je plovio političkim vodama 24 godine.