Primjer sustavnog uništavanja temelja bosanske državnosti

U Milima je okrunjen i ukopan bosanski kralj Tvrtko I, kojeg smatraju najvećim državnikom i vladarom kojeg je Bosna imala. Obično se kaže da je ono što je Kulin ban započeo „od Kulina bana i dobrijeh dana“ - završio kralj Tvrtko I Kotromanić dvije stotine godina kasnije. Tijekom 38 godina vladavine ne samo da je učvrstio Bosnu nego je stvorio velesilu na Balkanu. Uspješno je vodio politiku, kovao bosanski novac i sagradio vlastitu luku - Herceg-Novi i Brštanik kod Opuzena. Kralj Tvrtko I Kotromanić je umro 16.3.1391. u 52. godini, prenosi Federalna.

Korijeni bosanske dinastije Kotromanića potječu iz visočke doline uz rijeku Bosnu. Moštre se spominje kao sjedište vjerskih institucija, kaptol Crkve bosanske, učilište Crkve bosanske, odnosno „univerzitet“. Visoko se kao stolno mjesto bosanskih kraljeva spominje u razdoblju od vladavine Stjepana II do tridesetih godina XV stoljeća. Kako je Visoko u dolini, zbog zaštite od neprijatelja, bosansko kraljevstvo se „seli“ na dobro zaštićeni Bobovac.

Infrastruktura ispred povijesti

U Arnautovićima, koji su udaljeni oko 2 kilometra od centra Visokog, još 1909. godine pronađena je srednjovjekovna crkva. Tadašnji kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu Karlo Patch ustanovio je da je riječ o izuzetno značajnom i vrijednom lokalitetu za srednjovjekovnu Bosnu. Tijekom ovih i narednih istraživanja jasno se i sa sigurnošću moglo govoriti da su arhitektonski ostaci, ostaci grobova i pokretnog arheološkog materijala na ovoj lokaciji zapravo ostaci crkve i franjevačkog samostana sv. Nikole u kojoj su krunisani i sahranjivani bosanski banovi i kraljevi. Uslijedilo je još nekoliko probnih, sistematski i zaštitnih istraživanja na ovoj lokaciji. Međutim, koliko god je potencirana priča da je ovaj lokalitet najznačajnij i najbitniji za srednjovjekovnu bosansku državnost, njegovo propadanje i uništavanje nikada nije prestalo.

Naime, u blizini same crkve, na njenoj sjevernoj strani, 1977. godine sagrađena je kuća i brzo poslije toga i garaža koja je prislonjena uz zidove crkve.

Godine 1982. ovaj lokalitet je presječen na dva dijela izgradnjom lokalnog puta koji povezuje sela Muliće i Bosniće s Aranutovićima i Ozrakovićima. Ranije je na ovoj lokaciji, prije I svjetskog rata, izgrađena uskotračna pruga, da bi u 1982. ovo područje bilo asfaltirano. Od tada se konstantno potencira njeno izmještanje i usmjeravanje prometa na drugu lokaciju.

Godine 1988. uz desnu stranu ceste prokopan je kanal za postavljanje cijevi za odvod oborinskih voda, da bi godinu dana poslije postavljane cijevi za vodovod za MZ Mulići.

Svega dvadesetak metara istočno od apside crkve postavljena je pruga Šamac - Sarajevo, a na samim ostacima locirano je naselje omladinaca. Gradnjom pruge lokalitet je presječen po drugi put i tada su ostaci franjevačkog samostana, groblja i neolitskog naselja vjerovatno ostali s gornje strane pruge, gdje se i danas nalazi industrijska zona „KOVINA“.

Lokalna cesta na grobnim ostacima naših predaka

Ovdje su navedeni samo neki od većih radova sistematskog uništavanja i devastiranja ovog lokaliteta. Tada se ovo područje nije nalazilo ni na kakvoj listi zaštite, ali se konstantno kroz znanstvene radove i arheološka istraživanja potencirala njegova važnost za naše naslijeđe, našu povijest i državnost ove zemlje.

Osim toga, prilikom ovih radova stručnjaci koji su tada bili uposleni u Zavičajnom muzeju Visoko nisu bili obaviješteni, konzultirani niti pozvani na teren. Detaljniji podaci o sistematskom uništenju ovog područija navedeni su u izvještaju iz 1990. godine, gdje je Zavod za zaštitu kulturno-povijesnih spomenika i prirodnog naslijeđa Bosne i Hecegovine uputio predmet: Visočka kotlina - historijska jezgra Bosne i Hercegovine (Informacije o stanju ugroženosti lokaliteta Zidine u selu Arnautoviću, kao i drugih arheoloških lokaliteta na području općine Visoko) za RO „Rešad Saletović“ „RJ Zavičajni muzej Visoko“.

Od 2003. godine Mili su nacionalni spomenik BiH

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. srpnja 2003. godine, donijela je Odluku da se Arheološko područje Mile – Krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, Arnautovići, općina Visoko, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Vlada Federacije BiH tada se obavezala da će osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Dalje je dužna osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika, a posebno je dužna osigurati provedbu “Globalnog rješenja zaštite i uređenja arheološkog lokaliteta Mile-Arnautovići, Visoko”, koje je pripremila nadležna služba zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite), što podrazumijeva i sljedeće nužne aktivnosti:

dislokaciju lokalne prometnice na trasu paralelnu sa željezničkom prugom, dislokaciju objekata sa k.č. 695, 691, 692 i 693.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Potezi lokalne vlasti ugrožavaju ovaj nacionalni spomenik

Na osnovu odluke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika donesenoj na sjednici koja je održavana od 1. do 7. srpnja 2003. godine ovo područje je proglašeno nacionalnim spomenikom za državu Bosnu i Hercegovinu. Tom odlukom u II zoni zaštite zabranjena je gradnja, odlaganje svih vrsta otpada, zabrana obavljanja svih radova na infrastrukturi. U zaštitnom pojasu u širini 50 m od II zone zaštite zabranjena je gradnja proizvodnih gospodarskih objekata i odlaganje svih vrsta otpada.

I pored navedenih činjenica, zakona iz odluke Komisije za očuvanje nacionalni spomenika, te svih mjera zaštite koje su spomenute na ovoj lokaciji, ipak je došlo do gradnje nove prometnice. Već se od ranije uvijek spominjalo kako je samom gradnjom željeznice ovaj lokalitete već dovoljno narušen. Ipak, njegovo narušavanje ne prestaje ni 33 godine poslije. Kako se može vidjeti iz urbanističkog plana Općine Visoko, nova trasa ide duž lijeve strane (zapdana strana) željezničke pruge, te do sad prolazi kroz sljedeće k.č. 673/2, k.č. 674/2, k.č. 677/2, k.č. 678/2 koji se vode pod nazivom Nadkuća i k.č. 682/2, k.č. 683/2 koji se vode pod nazivom Bašća. Spomenute k.č. spadaju u III zonu zaštite u kojoj je odlukom komisije striktno zabranjena bilo kakva gradnja. Dalje trasa ceste pruža se kroz k.č. 684/5 (III zona), k.č. 687/2, k.č. 687/2 (II zona) koje se vode pod nazivom Bašća te dalje vodi kroz k.č. 693/3, k.č. 693/2 i k.č. 693/1 koje se vode pod nazivom Trapovi te se ubrajaju u II zonu zaštite.

Spomenute parcele su djelomično bile predmet probnih arheoloških istraživanja u razdoblju od 1989. do 1990. godine. Arheolozi Svetozar Pudarić (tadašnji uposlenik Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine) i Slaviša Perić (tadašnji uposlenik Zavičajnog muzeja Visoko) su tih godina istraživali groblje gdje su pokopani najbitniji i najutjecajniji ljudi srednjovjekovne bosanske države. Istraživanja nikad nisu završena u potpunosti.

Ukoliko nadležene institucije ne učine nešto konkretno kako bi zaštitile ovaj nacionalni spomenik i najznačajniji dokaz bosanske državnosti, uskoro bi provedbom Odluke lokalnih vlasti moglo biti već kasno.