Prije 570 godina sultan Mehmed II. Osvajač poražen kod Beograda

Dana 22. srpnja 1456. završena je znamenita Bitka kod Beograda (Opsada Beograda) u kojoj su sv. Ivan Kapistranski i János Hunyadi pobijedili snage osmanskog sultana Mehmeda II. Osvajača.

Mehmed II. Osvajač dobio je nadimak nakon što je 1453. osvojio Carigrad, a zatim je uputio svoje snage na prostor jugoistočne Europe. Osvojio je velik teritorij te krenuo osvojiti Ugarsku. Na putu mu se našao utvrđeni grad Beograd koji je branio János Hunyadi, vojvoda Transilvanije i veteran mnogih bitaka protiv Osmanlija.

Beograd je tada bio jedna od najjačih utvrda u Europi. Osmanlije su pred grad stigli 4. srpnja i opkolili ga. Hunyadi tad nije bio u gradu, tako da je grad branilo svega 5000 do 7000 vojnika, a osmanska je vojska brojila između 60.000 i 70.000.

Hunyadi je okupio konjicu i brzo krenuo kako bi pomogao braniteljima. Braniteljima je upomoć krenuo i propovjednik i inkvizitor sv. Ivan Kapistranski. Iako mu je tad već bilo 70 godina, okupio je vojsku od više desetaka tisuća fanatičnih ali slabo opremljenih seljaka-križara.

Ukupno je Beograđanima upomoć priteklo 40.000 do 50.000 ljudi. Hunyadi je uz sebe imao i riječnu flotilu pomoću koje je otjerao osmanske brodove i omogućio opskrbu grada hranom i drugim materijalima.

Narodni junak Janko Sibinjanin

Janko Hunjadi, grof Bistrički (mađ. Hunyadi János; lat. Ioannes Corvinus; 1387. – Zemun, 11. kolovoza 1456.), bio je tamiški župan, severinski ban, vojvoda Erdelja, kapetan Beograda i regent Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Otac je Matije Korvina, jednog od najmoćnijih hrvatsko-ugarskih kraljeva.

U narodnoj tradicijskoj baštini poznat je kao Janko Sibinjanin. Zbog viteških pobjeda nad osmanskom vojskom narod i danas o njemu kazuje epske pjesme i pripovijeda priče. Put od Vitine do Lovreća kao i cijelu slivanjsku dolinu narod naziva Jankov put. Put od Vitine do Vida nazvan je Sekulan, prema Jankovom nećaku.

Rodio u plemićkoj obitelji 1387. ili 1407. godine u današnjem rumunjskom okrugu Turnu Severin (mađ. Szörény). Prema nekim izvorima rodio se u Erdelju. Otac mu se zvao Vojk ili Vajk i bio je sin banatskog kneza.

Jankov otac, Vojk, uzeo je prezime Hunjadi kad mu je kralj Žigmund Luksemburški 1409. godine poklonio posjed i dvorac Vaydahunyad (rum. Hunedoara; njem. Eisenmarkt). Naslov Korvin prvi mu je nadjenuo životopisac njegova sina Matije.

Kao posebice sposoban vojnik, Hunjadi se iskazao u službi kralja Žigmunda od 1432. godine. Budući da je bio imućan, novčano je pomagao kralja u njegovim pohodima i pratio ga na svečanost krunidbe za cara Svetog Rimskog Carstva u Frankfurt 1410. godine.

Sudjelovao je u husitskim ratovima 1420., u pohodu na Turke i oslobađanju Smedereva. Za svoje usluge dobio je u baštinu dosta zemlje i postao član kraljevskog vijeća.

U obrani Beograda sa Sibinjaninom je sudjelovao i Sveti Ivan Kapistran (na gornjoj slici, u sredini), franjevački propovjednik, svetac Katoličke Crkve. Jedan je od najglasovitijih propovjednika svih vremena. Rođen je u Italiji, a umro u Iloku od kuge.

Foto: Youtube / Opsada Beograda 1456., ilustracija

Opsada, obrana i kasniji pad Beograda

Osmanlije su snažim topovskim bombardiranjem na nekoliko mjesta probili zidine te krenuli u opći napad, predvođeni janjičarima. Međutim, branitelji su počeli bacati drvo premazano smolom i druge zapaljive materijale sa zidina.

Tako je u gradu buknuo požar te odvojio janjičare od ostatka osmanske vojske. Janjičari koji su bili probili zidine su opkoljeni i pobijeni do posljednjeg čovjeka, a ostatak turske vojske natjeran je u bijeg.

Seljaci-križari su se usprkos naredbama da ostanu u gradu dali u potjeru te je izvan gradskih zidina zametnuta bitka. Osmanlije su poraženi te je sam Mehmed ranjen strijelom. Povukli su se u Carigrad. Mehmed je navodno bio toliko bijesan da je mačem ranio neke od svojih zapovjednika i kasnije ih dao pogubiti.

Pobjeda je obilježena crkvenom zvonjavom diljem Europe. Štoviše, prema nekim navodima podnevnu zvonjavu uveo je papa upravo kako bi proslavio ovaj događaj.

Kršćani, međutim, nisu mogli iskoristiti pobjedu. U Beogradu je izbila kuga koja je pokosila i Hunyadija i sv. Ivana Kapistranskog. Tako su na kraju obje strane pretrpjele strahovite gubitke.

Beograd je odolio svim Mehmedovim napadima te je zauzet tek u doba njegovog praunuka Sulejmana Veličanstvenog 1521. godine (čak 65 godina nakon spomenute bitke).