Priča o nastanku Djeda Božićnjaka

Neki ga zovu Djed Mraz, neki Djed Božićnjak, no i jedni i drugi darove očekuju od djedice duge bijele brade u crvenoj opravi s bijelim krznom, te crnim remenom i čizmama. Milijuni djece, koja mu svake godine pišu pisma u kojima navode kako su bili dobri i što žele da im donese kad na saonicama koje vuku sobovi stigne do njihovog dimnjaka, zamišljaju istu sliku. No, kako je ta slika uopće nastala? Mnogi vjeruju kako je za imidž Djeda Mraza zaslužna Coca Cola koja ga je 30-ih godina 20. stoljeća odjenula u boje svog loga zbog reklamne kampanje, no to nije točno, piše 100posto.hr.

Djed Mraz ili Djed Božićnjak kakvog poznajemo danas Njujorčanin je nizozemskog podrijetla 'rođen' u 19. stoljeću, navodi britanski povjesničar Stephen Moss u članku za Guardian.

Najčešći poklon - šaka u nos

Proslava Božića krajem 18. stoljeća u New Yorku više je nalikovala na nerede nego na Tihu noć, a 'poklon' koji su građani imali najveću šansu dobiti bio je – udarac šakom u nos na ulici punoj pijanih i bučnih ljudi. U želji da pripadnicima srednje klase omogući drugačiji Božić, antikvar John Pintard je 1804. osnovao povijesno društvo i proglasio novim pokroviteljem grada Svetog Nikolu, sveca koji se stoljećima smatrao zaštitnikom djece i pomoraca.

Sveti Nikola bio je biskup koji je živio u 4. stoljeću na području današnje Turske, a datum njegove smrti, 6. prosinca, u europskim se zemljama uvriježio kao dan kad se djeci daju pokloni. Ta tradicija je najsnažnije korijene uhvatila u Nizozemskoj, gdje su darežljivog sveca zvali Sinterklaas. Američki naziv Santa Clause izvedenica je tog nadimka.

Nasmijani djedica umjesto strogog biskupa

Stanovnici New Yorka brzo su prihvatili Svetog Nikolu, možda i zato jer ih je mnogo bilo nizozemskog podrijetla, no na slikama i crtežima sa samog početka 19. stoljeća on je još odjeven u biskupsku halju, a ne topli crveni kaput.

Imidž današnjeg djedice uvelike je odredila poema 'Noć prije Božića' iz 1823. godine Clementa Clarkea Moorea. U njoj se spominju sobovi i saonice kojima Sveti Nikola dostavlja darove od krova do krova, a on je opisan kao dobroćudni, nasmijani djed bijele brade i okruglog trbuha, rumenih obraza i nosa crvenog poput trešnje, što je bilo u popriličnoj suprotnosti s dotadašnjom slikom strogog biskupa.

U toj poemi Sveti Nikola je odjeven u toplu krznenu bundu, no ona nije crveno-bijela već tamna, umazana čađom od spuštanja kroz dimnjake. Na ilustraciji u knjizi Djed Mraz je pak odjeven u žuto.

Zašto nosi crveno?

Djedicu je u crveno 70-ih godina 19. stoljeća odjenuo Thomas Nast, američki karikaturist rođen u Njemačkoj, čovjek koji je nacrtao i poznati logo američke Republikanske stranke u obliku slona. Radio je za časopis Harper's Bazaar i Djeda Mraza crtao doslovno desetljećima, piše 100posto.hr.

Crvena bunda nije mu bila prvi izbor. Prvo je pokušao s prugama i zvijezdama sa američke zastave, pa ga je odjenuo u zeleno. Neki smatraju da je crvenu kombinaciju s bijelim krznom odabrao jer ga je podsjećala na biskupsku halju, no vjerojatnije je da se za nju odlučio iz najjednostavnijeg mogućeg razloga – jer je dobro pristajala uz djedičine rumene obraze i bijelu bradu.

Thomas Nast je ujedno i prvi koji je omiljenog djedicu prikazao kao stanovnika Sjevernog pola, što je adresa na koju danas s puno nade pišu milijuni djece iz cijeloga svijeta.