Priča iz Rame: Božić bez blještavila, a duša puna

U njihovom domu na Božić se neće upaliti tisuće raznobojnih svjećica, dom im neće krasiti božićna jelka, adventski vijenci, svijećnjaci i drugi božićni ukrasi, na božićnoj trpezi neće biti pečenje, francuska salata, petnaest vrsta kolača…… oni će i ovaj Božić, kao i mnoge do sada, dočekati sami, u tišini svojih sobičaka, iščekujući nečiji dolazak, svaka sa svojom životnom pričom.

Život kao da je prošao mimo njih, a one su ostale živjeti u nekom davnom vremenu i s guremom koja ih je stalno pratila, ne gledaju televiziju, ne prate vijesti, znaju samo ono što trebaju znati, za internet nisu nikad ni čule…

Ali, u njima je ostalo ono nešto što je većina nas davno izgubila, ostala je duša, čista, neiskvarena, puna, u njihovim sirotinjskim sobama lebdi duh radosti, zadovoljstva s ono malo što imaju, bez velikih želja za onim što bi im trebalo i samo s jednom mišlju što ih stalno progoni, a to je samoća.

Ono što ih još održava na životu jedino je dragi Bog i svakodnevna molitva.

Zahvaljuju svim dobrim ljudima na pomoći, a dolazak ljudi obradovao ih je gotovo jednako kao i koverta koju su dobili.