Prepisivačina u Hrvata: Dežulović kontra Skoke, i obrnuto

''Od doktora Skoke stoga, poštujući njegov znanstveni pristup, ne tražim da mi plati: javno apeliram samo da mi vrati onog poznanika iz Beograda'', napisao je kolumnist Boris Dežulović u odgovoru Boži Skoki, sveučilišnom profesoru i stručnjaku za odnose s javnošću, u još jednom prepisivačkom skandalu koji posljednjih dana trese Hrvatsku.

Naime, Skoko, inače i profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, je preuzeo tezu iz jedne Dežulovićeve kolumne objavivši je u svom članku u prvom broju studentskih novina Global Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Skoko je objavio tekst pod naslovom 'Hrvati, pesimizam i mediji', a hrvatski mediji pišu kako je Dežuloviću ''ukrao tezu, nekoliko rečenica, osobni doživljaj te jednog poznanika iz Beograda''.

Skandal je otkrio portal za srednjoškolce srednja.hr koji podsjeća što je pisao Dežulović u Globusu od 27. studenog 2009. godine: 'Pitao me jednom prilikom prijatelj u jednoj beogradskoj kafani zašto su Hrvati takvi...', nabraja potom Dežulovićev prijatelj sve blagodati koje uživaju Hrvati – auto-putove, najljepše more, visoke plaće i sportske uspjehe i na kraju poentira – 'Pa što su onda tako nadrkani' i kaže kako bi oni, da su u takvoj situaciji „Lebdjeli pola metra iznad zemlje, plaćali ture Hrvatima, naručivali im pjesme i tješili ih kako, eto, nije ni njima sve crno. Imaju, na primjer, Severinu i Olivera Dragojevića.

- Autora iz studentskih novina nepunih je pet godina kasnije „poznanik iz Beograda“ pitao iznenađujuće slično pitanje: „Zašto su Hrvati tako namćori kad im sve ide na ruku“. Nabraja potom svoj stav poznanik nabrajajući sve blagodati koje uživaju Hrvati – auto-putove, najljepše more, visoke plaće i sportske uspjehe i objašnjava kako bi oni da su u takvoj situaciji „Lebdjeli pola metra iznad zemlje, plaćali ture Hrvatima, naručivali im pjesme i tješili ih kako, eto, nije ni njima sve tako crno. Imaju, na primjer, Arsena Dedića, Gibonnija i Olivera Dragojevića“, navodi spomenuti portal i podsjeća kako je upravo broj studentskih novina posvećen plagiranju te da u njima jedan o tekstova govori kako studenti upravo ne znaju što znači plagiranje.

Sve to bio je povod za još jedan intelektualni obračun na hrvatskoj sceni, pa je i Skoko odgovorio Dežuloviću objavivši kako bi ''plagijat kolumne značio doslovno prepisivanje nečijeg djela ili barem krađa ideje, koncepta i ključnih teza''.

''...hoću upozoriti kako se teme u novinskim kolumnama često preklapaju, dijele iste fraze ili oslanjaju na slične dojmove. Dakle, napisah kolumnu za novopokrenuti studentski list u kojoj sam se pozabavio nepodnošljivim pesimizmom u Hrvatskoj te ulogom institucija i medija u širenju beznađa. Riječ je o novinskom komentaru, a ne znanstvenom djelu. U tom sam kontekstu naveo niz životnih primjera, a ne znanstvenih citata, te doslovce u tri poduže rečenice prepričao sadržaj koji mi je svojedobno kao sličicu poslao kolega iz Beograda, nakon razgovora o tome zašto su Srbi optimističniji od Hrvata. Bila je to riječ je o zanimljivoj „forvarduši“ kakve svakodnevno primamo elektronskom poštom od prijatelja i kolega, a koja je govorila o tome što sve Hrvati imaju, a Srbi nemaju pa su unatoč svemu tome nesretni'', napisao je Skoko, koji je u jednom intervjuu naveo kako je ''bio brzoplet'' kada je pisao spornu kolumnu i da mu je žao.

No, pojedini mediji u Hrvatskoj podsjetili su na još jedan Skokin propust navodeći kako u knjizi "Država kao brend - upravljanje nacionalnim identitetom" navodi kako je ''Boesi još prije nekoliko desetljeća napisao da se Hrvatima ako duboko ukorijenila ova tvrdokorna volja za ropstvom...''.

No, pokazalo se, kako tvrdi autor Stanko Andrić, da je ''osim što nema pojma tko je La Boétie, njegovu knjigu konzultirao u srpskom prijevodu''. Tako je Étienne de la Boétie postao Etjen de la Boesi i dobio citat o Hrvatima u usta.