Povijest urbane glazbe

Gospođe, gospodo, muhađerice i muhađeri, preslušavam (na Toski 10 - iPodu sedamdesetih) prvu i jedinu sačuvanu ploču od vinila mostarske punk grupe Atkov Žulj. Bila je to oda ulasku Mostara u svijet urbane glazbe. Taj glazbeni pokret s kojim su Atkovi žuljevi tako eksplozivno raznijeli grad i potpuno dekonstruisali malograđanštinu i sokak mentalitet mostarskih bijelodugmetara.

Priredio za Bljesak.info: Hrvatin Tomašević

Buntovni glasni zvuk nije ostao ne zamijećen. Tadašnji (a i danas se pita) rock promotor Siniša Škarica dao si je zadaću, da im izda album. Oduševljen je bio i legendarni Dražen Vrdoljak, kojem je Piko Stančić u Zvečki skupa s Atkom i producentom Dodom, pustio demo, te su svi skupa: šta je ko imo u rukama …udarali taktove…po tanjurićima…stolovima…svirajući… air-gitar….tresli glavama…njihali kukovima…te potvrdili da su potpisali pristupnice punku…stali uz snagu punka.

Dakako da je urbana glazba postojala i prije, stoga, i moja saznanja nisu malobrojna. Kako onda tako i danas Mostar ima prokletstvo da ga vode malhukati! a koji su se i te kako potrudili, da se sav taj urbani dio kulture baci u anonimnost.

Potrudit ću se, da kroz ovaj libreto izvučem iz anonimnosti nekoliko nadimaka, koje možete nazrijeti i povezati ih uz urbanu glazbu, stvaralaštvo i izvođenje iste. O njima se mora govoriti: Đani, Čunda, Sejo, Volta, Grga, Zovka, Gogo, Ćama, Želja, Denis, Pika, Dado, Miro, Mišo, Sandi…Most, Jutro, Ženevski dekret.. Dodajte u slijed?

Što se tiče urbano-glazbenih događanja – ukoliko pod tim razumijemo svjetski značaj: to je Ginisov rekord mostarskog DJ-a Belog Pale u neprekidnom navijanju vinila, koji je imao svoj nastavak i nakon postignutog i priznatog sedmodnevnog rekorda, kad je produžen na desetodnevni disco-party, koji je tada imao i svoju najavu u njujorškom Studiju 54.

Izmjenjujući se, ploče su navijali: Boro, Zak, Kemica, Ibrica, Mick(Radić),Hama, Marka, Haso-Hipa…. Ma neka Vas to ne čudi, jer je Pala pao u zvjezdano-estradni zanos.

Tadašnji najveći hit-mejker Nikola Borota Radovan otvorio je glazbeni studio u Mostaru, iako je imao pozive iz mnogo većih i moćnijih gradova. Studio se nalazio u prostorijama Izviđača u malom parku u Feićevoj,a danas je tamo mejtef.

Glazbeni guru Borota tada je imao velike ambicije da od Mate Bulića napravi prvu pravu rock zvijezdu iz Mostara. Neka mi Mate ne da lagati, prvi demo snimci su bili sjajni. U stvaralačkom zanosu Borota je pridodo Mati i ženskicu, kao back-vokal i kao seksi-podlogu na sceni, to Vam je bila Mia Kalember, ona Vam je sestra muža od Ane Rucner. Trebam li išta više reći, jedino su Maće und Mick (Radić) bolje izgledali na svjetskog sceni iz tog vremena.

Molim Vas, još nešto iz tog vremena urbanog Mostara. Dakako da je tad Mostar imao svoju glam-scenu. Prava ćapri iz tog vakta Vam je: kad je George Michael vidio Gogu Valentina u spotu, odma je poželio da isto tako izgleda.

Bili su to Mods dečki i bili su na ulici dva sata prije londonskih Modsa. S razlogom, zbog razlike u vremenu, i u satu, kad se izlazi: u Mostaru u 20 sati, a u Londonu se izlazi u 22 sata. Imali su snažan društveni uticaj i urbani značaj za grad, pa ni Jole ih nije mogo ignorisati, te im je dao svoj avion za odlazak na rock koncerte.

Gotovo ništa ne mogu kazati o narodnoj, folk i turbo izvedbenoj glazbenoj umjetnosti. Nikoga neće iznenaditi podatak da je srpska narodnjačka zvijezda Željko Samardžić, a koji je porijeklom iz Mostara, i onda a i danas najpopularniji na Uskom.

Vjerujem kako Vam tekst nije obeshrabrujući, bar do sada, a dalje,nastavljamo žestoko, buntovnički, bezkompromisno rokerski. Ne mogu se sjetiti ničega tako uzbudljivog kao što su bile prve svirke rock grupe Most.

Volta je svoje prve grifove udaro u prepunoj strojarnici istoimenog fakulteta, dok je Zovka podizo glas do Gilanovih oktava. Ovi današnji mostovi po Mostaru su za ku*ac, kakva su nam Mostovci bili poveznica sa rock pokretom u svijetu. U sretnijem dobu za Mostar.

Možemo li danas zamisliti život u ritmu muzike za ples, ne, to nikako. Zamislite kako je današnjim generacijama užasno koračati u budućnost po taktovima: cajki, porno nametljivica, iskričavih kreštalica, poskakujući po pucketajućoj bižuteriji, dajući gas po bespućima povijesne zbilje. Znate kako se kaže za njiha: kad se naviju ne znaju prestati,a pjevaju ko da su na hemoroidnom pregledu.

Treba li Vam uopće usporedba? Ja nemam dvojbe, pa nastavljam….
Kao i drugdje urbanu glazbu obilježili su autori koje povezuju elementi i kreativnost iz područja tog stvaralaštva. Dozvolite: Azra, Film, Prljavci, Aerodrom, Valjak, Cinema, Idioti, Atomsko sklonište…i o tome se malo govori i piše.

I danas nakon toliko godina, i na samu pomisao na tekstove, tonove, grifove, poznate refrene njihovih pjesama, svaki mišić nam zaigra, srce zalupa, svaka siva stanica zatitri. Što nam dokazuje da su njihove pjesme - besmrtne, vječne i danas moderne. Dakako, i da su sadržajno i harmonično suvremenije od potpuno neznačajnih: Sevkini, Rozgini, svakojaki cajki, Huljićevih hunkanja, Oliverova hemoroidna naklapanja s plaže, te tamo nekih muškića, koji se deru iz petnih žila-na sav glas, u kratkim sakoićima, a cijeli opus imentovanih je istresen iz tuc-tuc teftera Tucakovićke.

Glavna mi je namjera da ukažem na povezanost razvitka glazbenih rock i punk prvijenaca u Hrvatskoj i Zagrebu s buđenjem tog pokreta u Mostaru. Dosadašnji navodima u tekstu dodao bih još jedan, već pomenuti. On nam potvrđuje da su ti mostarski urbani glazbenici nerijetko i bili pioniri, i da su već tada uveliko bili povezani s svjetskim rock-punk pokretima i pojavama na toj sceni.

Dakle,ne zaboravite, ovdje je riječ o prosvjetljenim dečkima i njihovu stvaralačkom i izvedbenom umijeću i to po svjetskim rock i punk uzorima.
Čitam, gledam, čudim se, kakva drskost,bljeskovci se plekaju u modu. Vela havle! O modi to be continue ...

Narode! Moć!! Dajte mi moć! Pjesme ne mogu promijeniti ništa.

Hrvatin je**ni panker Tomašević!