Potraga i preko Mostara: Našao sestru nakon 28 godina

Život na ovim prostorima je sam po sebi neobičan i kompleksan, ne baš uobičajen. Prosječan Balkanac u svom burnom životnom vijeku ima veliku šansu i mogućnost da bude dio jednog rata, razaranja, spremanja za rat, krize, previranja nacionalizma, netrpeljivosti, etničkih podjela, segregacije i ostalih egzotičnih socijalnih stanja. Nemamo mi taj dosadni monotoni islandski način života, bez ratovanja, invazija, prijetnji ratom... Nama to jednostavno ne pije vodu.

Tako je Eldar Nurković iz mjesta Rožaje u Crnoj Gori počeo svoju neobičnu priču o potrazi za sestrom koju je upoznao nakon 28 godina.

Prevrtljiva sudbina

"U toj šarolikoj tapiseriji napravljen sam i ja, i moj život kao i život većine ljudi ovdje je bio sve samo ne jednostavan. Proizvod sam uspješnih roditelja iz jugoslovenske srednje klase, oca profesora na ekonomskom fakultetu i majke doktora medicine. Imao sam potencijalno dobru genetsku strukturu, i svijetlu budućnost. No, kako to obično biva, prevrtljiva sudbina je umiješala svoje duge prste i zakomplicirala stvari'', kazao je za podgorički portal Vijesti Eldar, poznati sarajevski fotograf i osnivač "E2 studija" u okviru kojeg se bavi i kinematografijom.

"Otac u svom najplodonosnijem dijelu života obolijeva od, kasnije će se ispostaviti, neizlječive bolesti koja će ga odvojiti od nas zauvijek. Malo ga se sjećam uopće. Više kroz naracije mnogobrojnih ljudi, kao čovjeka koji je iz surovih sandžačkih vrleti, s hladnog i nepristupačnog sjevera Crne Gore, s obronaka Hajle došao u veliki grad i tu izgradio veliku i uspješnu karijeru. Usput je pomogao brojnim sugrađanima, upisao stotine djece i studenata na fakultete u Prištini, jer je i sam na jednom bio uvaženi profesor i iskoristio svoj utjecaj i moć za obrazovanje brojnih ljudi. Tu je kupio svoju besmrtnost'', kazao je Eldar, čiji je otac imao najveću sahranu u povijesti Rožaja i komemoraciju koje se ne bi postidjeli ni pojedini državnici, navode Vijesti.

"Imao je naizgled savršen život i karijeru, bio je nevjerojatan filantrop, pomagao je ljudima ali nešto je moralo, kao po starom dobrom balkanskom običaju da krene po zlu. Nije pošteno ni osjetio svoje tridesete godine a bio je već bolestan od karcinoma nazalnih sinusa koji će kasnije metastazirati'', rekao je Eldar.

Njegov otac Ćerim je prije braka s njegovom majkom dugo bio u vezi sa ženom druge vjere koju njeni roditelji nijesu podržavali. Čak su joj zaprijetili da će je se odreći ako se uda za Ćerima.

Zabranjena ljubav

"To je bila zabranjena ljubav. Po mojim saznanjima, negdje skoro pred samu njegovu smrt, dok je bio uveliko u braku s mojom majkom, pojavila se ta žena, saznavši za njegovo veoma teško stanje, i dovela moju sestru rekavši da ne traži ništa i da samo želi da mu kaže da on ima još jedno dijete prije nego napusti ovaj svijet'', kazao je Eldar, koji je imao pet godina kada je ostao bez oca i kada se dogodio rat na prostoru bivše Jugoslavije. Bio je odvojen od majke i uz baku i djeda proveo teško ratno i poratno djetinjstvo i odrastanje.

"S 18 godina saznajem od mame da imam polusestru i njeno ime i prezime i da ako želim mogu da je tražim. A želio sam i počeo sam da je tražim. Od nekih ljudi koji su bili bliski s mojim ocem saznao sam da je živjela u Mostaru. Kada sam napokon došao do adrese saznao sam da su zbog rata otišli u Srbiju, a možda i negdje dalje. Opet sam se nalazio na samom početku... Sve te godine sam razmišljao kako bi bilo dobro da je nađem, da je imam, da popunim tu ogromnu prazninu u životu koji je bio pun nekih gubitaka'', kazao je Eldar.

Postojala je mogućnost da se njegova sestra Milena udala i promijenila prezime što bi potragu učinilo gotovo nemogućom.

"Mislio sam i osjećao sam da ako valjda zna da ja postojim negdje na ovom svijetu da bi mi se sigurno javila nekako. Onda je došlo vrijeme društvenih mreža i tri godine traženja preko Facebooka. U jednom trenutku je njezino ime dalo pet rezultata. Poslao sam svima istu poruku koja je imala krajnje neobičan sadržaj 'Zdravo, zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam ja tvoj brat'... Zamislite, naravno, reakciju tamo neke ine Milene Đ. iz sela pored Kikinde koja je pročitala tu poruku... Dobivao sam negativne odgovore, jedan za drugim. Sestra mi je zadnja odgovorila'', sjeća se Eldar.

Čudan osjećaj

Sve što je znala o svom ocu je da se prezivao Nurković. Zvala je mamu da vidi poruku koju je dobila.

''Njezina mama je, nažalost, odlučila unaprijed da se mi ne trebamo poznavati, jer ja kao dijete iz regularnog braka i druge vjere ne bih nikad prihvatio za sestru Srpkinju Milenu, mislila je, valjda. E pa dobro se preračunala'', kazao je Eldar koji smatra da nitko i ništa ne može popuniti vrijeme koje su Milena i on izgubili maštajući jedno o drugom.

"Ubrzo nakon te poruke, Milena je došla kod mene u Sarajevo i nismo se odvajali sedam dana... Čudan osjećaj, ne poznaješ svoju krv, a njen genetski kod te privlači kao nikad i ništa do tada... Tko je smio sebi dati za pravo da nam 'ukrade' sve te godine i snove iza nas?... Ostalo je povijest. I te kako smo se prihvatili i samo nam je krivo što toliko vremena nismo imali pravo jedno na drugo i što nismo imali jedno drugo. To nam više nitko ne može oduzeti'', rekao je Eldar.

Za trivijalne razloge zbog kojih je skoro tri desetljeća živio bez sestre, a koja mu je danas jedna od najvažnijih osoba tijekom svakog dana ima samo jedan komentar.

"Život je isuviše kratak da ga ne bismo živjeli punim plućima''.