41. godina poslije Tita - mnogobrojni i danas štuju njegov lik
U Kući cvijeća u Beogradu je obilježena 41. godišnjica smrti Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Saveza Komunista Jugoslavije.
Poštovatelji lika i djela Josipa Broza Tita tradicionalno na ovaj dan od ranog jutra posjećuju njegov grob u Kući cveća na Dedinju, a uglavnom dolaze iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije.
Ipak, zbog antiepidemijskih mjera broj posjetitelja bio je manji nego prije dvije godine.
Titov unuk, predsjednik Komunističke partije i udruženja građana "Josip Broz Tito", Josip Joška Broz, kaže za Tanjug da Tito i danas predstavlja mnogo toga.
"On predstavlja čoveka koji je ovu zemlju podigao iz pepela, čoveka koji je svom narodu sve pružio, koji je 35 godina vladao u zemlji gdje žive, nažalost, ljudi koji su se poslije toga pokazali kakvi su i što su", kaže Joška Broz.
On smatra da se Jugoslavija raspala, jer više nije bilo Tita.
"Svi su htjeli da budu drugi Tito. Svi su ga imitirali, netko sa viskijem, netko sa cigarama, Tuđman sa uniformom. Nažalost, dok ne otvore usta. Kad otvore, gotovo je. Narod je vidio tko su i što su", kaže Joška Broz.
Titov unuk smatra i da je teško da će se pojaviti državnik koji bi mogao ujediniti narode na Balkanu.
"Teško je nas ujediniti, jer opet živimo u nekim iluzijama i vraćamo se u prošlost umjesto da radimo na pomirenju. Nadam se da, kako je Vučić krenuo, da će bar nešto biti, neka zona udruživanja po raznim ekonomskim pitanjima", kaže Josip Joška Broz.
Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, preminuo je 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani, u 15:05. sati. U času smrti imao je skoro 88 godina, ali je u zadnjih godinu dana bio u državničkim posjetama Kuvajtu, Rumunjskoj, Sovjetskom Savezu, Siriji, Jordanu, Alžiru, Libiji, Malti i Kubi.
Prema Euroviziji, pogrebna ceremonija Josipa Broza drugi je najgledaniji TV događaj u 20. stoljeću nakon slijetanja Misije Apolo 11 na Mjesec.
Stanovništvu SFRJ nije bilo poznato kako je Josip Broz još od veljače 1980. godine bio u komi, na Kliničkom centru Ljubljana.
Odmah na dan smrti održali su Predsjedništvo SFRJ i CK SKJ u 18:00 sati izvandrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili proglas povodom Titove smrti.
Objava Titove smrti počela je u 18:50 čime je prekinut televizijski program te u kojem TV spiker u suzama pročitao objavu smrti - građanstvo SFRJ doživjelo na izrazito potresan način - djecu se desetljećima odgajalo da u Titu (čije su slike bile na središnjem mjestu svake učionice, i zapravo svake značajnije javne prostorije) vide vrhunsku očinsku figuru i nauzviješniji autoritet.
Norveška je zbog Titove smrti proglasila, među ostalim državama, petodnevnu nacionalnu žalost.
Dan nakon smrti, 5. svibnja, posebnim vlakom iz Ljubljane u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg s posmrtnim ostatcima Josipa Broza. On je smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni dužnosnici i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama i svi zaposleni su bili obvezni ići na njih. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.
7. svibnja preko 200 stranih delegacija poklonilo se kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu.
8. svibnja na Dedinju u Kući cvijeća, uz nazočnost 209 delegacija iz 127 zemalja, 700 000 ljudi, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednika država, 22 premijera i 47 ministara, među njima Saddam Hussein, Jaser Arafat, Leonid Brežnjev, Margaret Thatcher i Helmut Schmidt, pokopan je Josip Broz Tito.
Televizija koja je cijelo vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega, tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista sahranjen.
Sljedeća dilema koja se ubrzo pojavila je zašto komunist nema petokraku na grobu.
Sljedećih desetak godina (do raspada Jugoslavije) bio je prigodom svake obljetnice su se širom Jugoslavije uključivale sirene, te je svatko morao na mjestu gdje se zatekao minutom šutnje odati počast.
