Poruka bivših logoraša: Razgovarajmo jedni s drugima, jedino tako mogu pasti zidovi oko nas

''Kada je rat počeo imao sam 23 godine, i trebalo mi je dugo vremena da steknem hrabrosti da ispričam svoju priču pred drugima, a sad ne znam ni sam zašto. Kad sam upoznao ljude koji imaju iste ili slične priče kao ja, kad sam vidio da smo svi mi na kraju krajeva žrtva, da svaki narod ima svoje žrtve, dobre i loše ljude, žao mi je što se na ovaj korak nisam odlučio davno nekad'' kazao je za Bljesak.info Tarik Rizvanović kojeg je rat zatekao u Stocu iz kojeg je odveden u logor u Dretelj, da bi nakon tog bio prebačen u logore u Gabeli i na Heliodromu. Svoju ispovijest Tarik je podijelio na javnom govorenju upriličenom na Mirovnom kampu za mlade koji se održava u Potocima kod Mostara.

Poručuje svima koji imaju problem s ratnom prošlošću da razgovaraju, ali ne sa svojim sunarodnjacima, već sa ljudima druge vjere i nacije, na pravednim osnovama, pošteno, bez iskrivljavanja, jer jedino tako mogu pasti zidovi oko ljudi.

''Svi su se oni sakrili iza zidova koji ih sprječavaju da izađu u društvo i da budu u komunikaciji sa ostalima, te tako doprinesu poboljšanju kvalitete života sredine u kojoj živimo'', kazao je Rizvanović kome je ovo bilo prvo javno govorenje, i kako kaže veliki izazov i ispit.

Javno govorenje žrtava rata jedna je od metoda suočavanja s prošlošću nastala iz dugogodišnjeg rada s predstavnicima Udruženja žrtava rata u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost koji provodi CRS. Sudionicima, javna govorenja pomažu da prevaziđu prošlost i gledaju naprijed.

Potvrđuje to i Janko Samouković iz Tarčina, jedan od zarobljenika logora Silos, koji nakon svega proživljenog, govori kako je uspjeh cijelog koncepta upravo u mogućnosti uzdizanja iznad vremena koje je iza njega, te ponovna uspostava povjerenja u one 'druge'.

''Trebalo mi je mnogo snage da dođem do ovog stanja u kojem se danas nalazim i mislim da je to iskustvo upravo najbitnije prenijeti mladima. Svi mi stariji imamo izgrađen neki stav, upravo zato pričati mladima ima nekog smisla, jer oni mogu shvatiti i shvaćaju, ja sam potvrda tog već nekoliko godina koliko radim ove priče. Ljudi ne trebaju gledati jednu stranu, trebaju čuti sve i donijeti stav, zato je bitno da smo nas trojica ovdje zajedno'', rekao je to Samouković, koji je, kako je otkrio u svom potresnom svjedočenju mladima, upravo na današnji dan, 12. srpnja, izašao iz logora Silos te mu taj dan, kako je istaknuo, predstavlja svojevrsno drugo rođenje.

Samouković je, od samih početaka i rada na sebi, potrošio dosta vremena, ali mu je u cijelom procesu podrška bila obitelj i činjenica da radi humanu stvar, zbog koje, bez obzira na različite stavove okoline, nikad nije posustao.

''Željeti mir za sebe i sve ljude je nešto zbog čega me nitko ne treba osuđivati, ja idem ovim putem jer osjećam da je to ispravna stvar'', zaključuje svojom pričom Samouković koji trenutno živi u Višegradu.

Podrška obitelji, želja za pomirenjem, razumijevanjem i vjera u budući mir jeste ono što je vodilo i Krešu Primorca, koji se kao pripadnik HVO-a u vrijeme rata našao u Potocima pokraj Mostara, i koji je s mladima podijelio svoju priču o iskustvu u ratu u kojem su ga njegovi suborci u jednom trenutku izdali i ostavili, kako kaže, u brisanom prostoru.

''U vrlo kratkom vremenskom razdoblju sam upoznao sve moguće emocije koje jedan čovjek može imati. Na kraju svoje priče sam počeo mrziti druge, da bih tek kroz razgovor s drugima spoznao svoju istinu. Da, svi smo mi žrtve, bez obzira na vjeru i naciju, i svojom pričom želim poslati jasnu poruku o besmislenosti ratovanja, sukoba, postojanja stereotipa i predrasuda koje nas razdvajaju'', rekao je za Bljesak.info Primorac i dodao kako on, i kao roditelj, smatra da su ove poruke namijenjene prvenstveno mladima, kojima treba biti jasno da čovjeka ne treba gledati kao pripadnika neke etničke skupine, već kao dobrog ili lošeg.

Primorcu je ovo, nakon mjeseci rada i suočavanja s prošlošću, bila prva prilika da javno podijeli svoju istinu, baš kao i njegovom kolegi Tariku Rizvanoviću.

Na upit tko bi, uz ovakve inicijative, trebao prenositi poruke mira i suživota za budućnost u našoj zemlji, sva trojica govornika se slažu da je to zadaća i uloga političara.

''Kad sam prošao projekt i trening, kad sam upoznao sebe na jedan nevjerojatan način, na koji nikad nisam mogao misliti, preporučio bih ga prvenstveno vodećoj političkoj strukturi BiH. Neka uzmu mjesec dana, prođu nešto ovakvo, siguran sam da bi nakon tog ova država imala bolje izglede za naprijed'', zaključuje Rizvanović.

Projekt javnog govorenja izazvao je veliko zanimanje mladih, a uz ovaj, u sklopu Mirovnog kampa za mlade, održano je još niz treninga, radionica, posjet vodopadu Kravice te odlazak na predstavu 'Ajmo na fuka'.

PRO-Budućnost je četverogodišnji projekt Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), čija je svrha izgradnja pomirenja i povjerenja među građanima svih etničkih grupa u BiH, a koji se temelji na pretpostavci da izgradnja trajnog mira počinje otvaranjem iskrenog dijaloga te razumijevanjem druge strane. Projekt implementira Catholic Relief Services (CRS) u suradnji sa Fondacijom Mozaik, Caritasom Bosne i Hercegovine, Forumom građana Tuzla, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Međureligijskim vijećem Bosne i Hercegovine.