Počitelj: Povijest višestoljetnog grada propada, a politika igra nove igre

Za sitne novce kupovali su nacionalne spomenike u BiH. Sve pod okriljem kriminalne privatizacije pa su i medrese i hamami završavali u privatnim rukama. I sada dok povijest višestoljetnog grada propada, u pozadini se oko Počitelja igraju nove igre, a vlast svih nivoa je nijema, piše Federalna.ba.

''Ne znam tko je mogao prodati kulturno-povijesni spomenik nekome? Tko je to mogao i da li je država to prodala ili općina ili tko je mogao prodati povijesne spomenike privatnicima?'', pita Jadranka Dizdar predsjednica Turističkog društva Počitelj.

U Bosni i Hercegovini sve je na prodaju. I ne samo spomenici. Jer, pokazat će se na primjeru iz Počitelja, osim kulturnih znamenitosti, moguće je kupiti čak i vodovod. Što bi ovaj hercegovački biser moglo učiniti primjerom paradigme sunovrata bh. politike. Uslijed sumnjivih privatizacija, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, čuvene znamenitosti grada polako padaju pod naletom kapitala varvara modernog doba. Danas bez jasnih upravljačkih struktura, nakon problematične obnove i uloženih miliona Vlade FBiH, ovaj svojevrsni grad spomenik upao je u ruke bahatih pojedinaca, ali je i žrtva bezvlašća. Uslijed preplitanja nadležnosti čak tri federalna ministarstava, u Počitelju bilježimo ruglo i urbicid. Inspekcija istovremeno upozorava, ali na terenu ne zna koga kazniti.

''Počiteljem nitko ne gospodari'', kaže Ejub Salkić, glavni federalni urbanističko-ekološki inspektor.

Na pitanje tko ima ključeve Počitelja, odgovara Irena Bakalar-Bulum, šefica Službe za prostorno uređenje i graditeljstvo općine Čapljina: ''Kod mene sigurno nisu''.

''Počitelj u principu je trenutno ničija zemlja. Svačija, a ničija'', kaže Dizdar.

Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, povijesno gradsko jezgro Počitelja proglašeno je 2003. nacionalnim spomenikom. Vlada FBiH je prateći mjere zaštite Komisije, u obnovu Počitelja uložila više od 5 milijuna i 700 tisuća. A na terenu  grad zatrpan smećem i rekonstrukciju objekata bez potrebnih dozvola. Pa će se ispostaviti, pojedini su u lošijem stanju nego prije obnove, poput Pašine tabije.

''Ja imam iz 2013. jedno odobrenje za rehabilitaciju Pašine tabije koje je izdalo federalno ministarstvo za drugu fazu. Međutim, ja nisam uspio naći prvu fazu znate, pa mi je nejasno'', navodi Salkić.

Inspekcija na terenu imala je pune ruke posla. Indikativno, pojedini objekti obnovljeni, ali bez upotrebne dozvole. Iz Federalnog ministarstva prostornog uređenja nude objašnjenje. Investitori su im trebali podnijeti zahtjev za prijem izvedenih radova.

Hanka Mušinbegović, pomoćnica federalnog ministra za prostorno uređenje, kaže kako bez uvida u službenu evidenciju ne bi mogla tvrditi 100-posto da li su investitori podnijeli zahtjev.

Kako god, loša prosudba, novci dati, a tko zna gdje završili, skorojevićka potreba da se preko noći zaradi donijeli su Počitelju i druge probleme, koji nisu zaobišli ni lokalnog imama. Pokazuje razloge zabrinutosti. Uslijed pucanja kanalizacijskih cijevi fekalije se ulijevaju u temelje obnovljenje džamije.

Turizam je pao je u drugi plan. Od njega najmanju koristi danas ima sam Počitelj. Posjetitelji u aranžmanu turističkih agencija besplatno obilaze njegove znamenitosti. A noću, grad je sablasan. Jer, kao čardak ni na nebu ni na zemlji, u mrklom je mraku. Rasvjeta postavljena, ali ni ona ne funkcionira. Čapljinska HDZ-ova vlast nije dala upotrebnu dozvolu.

 ''Mora se znati tko upravlja, tko održava, tko čisti, tko popravlja - a to bi sve trebalo raditi ili poduzeće ili turistička zajednica, zavisno ko će biti upravljač Počitelja'', kaže Bakalar-Bulum.

A glavni imam Medžlisa IZ Čapljina Džemal ef. Gadara objašnjava: ''Firma koja je to uradila, ona je uradila svoj dio posla. Oni su otišli i rasvjeta nije radila. Tek na moju inicijativu, ja sam otišao kod nadležnih u Elektrodistribuciju Čapljina i oni su na moj zahtjev dozvolili tu rasvjetu da puste tako da danas ta rasvjeta jednostavno lebdi, nema je nigdje''.

Lokalno stanovništo, svjesno da je poslužilo kao eksperiment raznih loših neimara, za postojeće probleme prstom upire i u Hasana Veledara. Kupio je u procesu privatizacije 27 nekretnina za samo 300 tisuća maraka. Tako je za sitan novac postao vlasnik hana, hamama pa čak i vodovoda. Za njega ništa nije sporno. Svega se domogao, tvrde nam na terenu, vezama sa politikom, jedni kažu sa tada vladajućom Strankom za BiH, a drugi vezama sa SDA. Zahvaljujući politici, nema do danas ni regulacionog plana.

''Taj Regulacioni plan nije prošao, trebao je da prođe, bio je na Federalnom parlamentu predložen. I neki ljudi koji tamo gore sjede i mene znaju su pitali što da urade, a ja sam rekao da odbiju. Onda su počeli razgovori raznih ljudi. Moram pohvaliti prije svega svog prijatelja Edina Mušića, koji je odigrao jednu veliku ulogu, koji je doveo sve te ministre ovdje kod mene u Počitelj'', govori Veledar.

Didzar kaže kako je planom bila predviđena svaka i najmanja sitnica da se uradi po onome kako je nekad bilo: ''Ne možete sada ovdje graditi neboder, znači - u zadatim gabaritima može da se obnovi, niko nikome nije napravio problem po tom pitanju''.

Svoju samovolju pokazao je od prvog dana. Postavio žardinjere i spriječio ulazak turističkim autobusima u Počitelj. On tvrdi, to je njegovo zemljište, a ljudima i prilaze kućama privatizirali. Poput prilaza kući mještanina Sanela Merdanovića.

Stanje nikome ne odgovara, ni vlastodršcima, ni turistima, pogotovo ne mještanima.

Salkić naglašava kako su bili u čapljinskom katastru i utvrdili da Gavrankapetanovića kula, objekt koji je devastiran i koji predstavlja opasnost za posjetioce i za okolinu, trebaju zatvoriti, ali da ne znaju na kome on se vodi: ''On bi trebao da se vodi na državi BiH, odnosno na državnim organima - ali on se vodi trenutno na Turističkoj zajednici Počitelja, koja kaže da nemaju ništa s tim''.

Povijest svjedoči da je srednjovjekovni Počitelj opstajao zahvaljujući dobroj upravi. A ključevi grada i sigurnost njegovih zidina povjeravani provjerenim ljudima. Današnje bh. vlasti, koje nisu u stanju osigurati čak ni odvoz smeća, ključeve ovog bisera gurnule bi u ruke bilo kome. Pa i ljudima kriminalne prošlosti. Počitelj propada, vakufsku imovinu pljačkaju, ali još uvijek posljednja o tome nije rečena, jer Islamska zajednica će, tvrde, ustrajati na traženju odgovornih u OpćInskom sudu Čapljina koji je navodno zbog propuštanja spora od strane IZ-a omogućio nekada društvenom a kasnije Veledarevom poduzeću UIT da se upiše kao vlasnik pozamašne imovine u okviru Šišman Ibrahim-pašinog vakufa. Sve je obavljeno pod izlikom da Sud nije mogao dostaviti tužbu Islamskoj zajednici pravdajući to nepoznatom adresom. U Čapljini ili Mostaru, gdje svi točno znaju gdje su sjedišta vjerskih zajednica.