Ovako to rade Nizozemci ...

Dobro došli u Nizozemsku, gdje i odvjetnik, i političar, i bankar, i činovnik, i drugi poslovan čovjek svakodnevno na posao ide biciklom. I pritom ga nitko ne smatra čudakom.

"U Nizozemskoj bicikliraju svi, od nezamislivo bogatih do, za njihove prilike, siromašnih. I to ne samo ljudi koji žive u gradu. Osobno poznajem obitelj iz mjesta desetak kilometara udaljenog od Rotterdama koja na posao skupno odlazi biciklom. Štoviše, to radi 90 % stanovnika njihovog mjesta, ali i vrlo velik broj Nizozemaca općenito", navodi Bike my day.

Oni su viša srednja klasa. Otac, vlasnik internacionalne kompanije za proizvodnju cvijeća i sjemena, i majka, srednjoškolska profesorica, s djecom koja su nekad biciklom odlazila u školu, a sad su već odrasla i imaju svoje 'ozbiljne' poslove. Na posao odlaze biciklom, uživaju u prirodi i druženju s ljudima, pritom čineći dobro svojemu zdravlju, novčaniku i okolišu, umjesto da troše gorivo i živce u gradskim gužvama, umjesto da zagađuju okoliš, stvaraju buku i pritom još talože suvišne kilograme da bi se onda mučili pokušavajući ih skinuti u fitness centrima…

Pametno, zar ne? Naravno, u slučaju loših vremenskih prilika tu je učinkovit sustav javnog prijevoza, autobus ili vlak u koji možete smjestiti svoj bicikl. Za iznimne prilike, u garaži je Seat iz kasnih devedesetih. Eh, da, njegovo poduzeće posljednjih nekoliko godina ima dobit od pola milijuna do milijun eura. Godišnje.

U odijelima ili kostimima na bicikl. Sat vremena dnevno. Pola sata tamo, pola natrag. Ako uzmemo u obzir da se radi o udaljenosti od približno 10 kilometara, može se reći da je to solidan tempo od 20 kilometara na sat. Ali oni ne voze trkaće bicikle, pa čak ni nekakve jače gradske modele s milijardu brzina. Ne, oni voze popularne nizozemske omafiets (doslovno: 'bakin bicikl'), ali ne voze kao bakice. Kondicija je to koja se stječe od malena.

Nizozemci su prema pokazateljima jedna od najsretnijih nacija na planeti, a vjerojatno je da i kvalitetno riješen prometni sustav i sve direktno i indirektno povezano s njim ima u tome značajnu ulogu. Zanimljivo da se pri vrhu često nalaze Danci – zamislite čuda, još jedna biciklistička nacija.

Da se o odlasku na 'ozbiljan' posao pisalo prije otprilike 5 godina moglo se napisati kako je ovo kod nas nezamislivo i kako dugo nećemo vidjeti sličan prizor na našim prometnicama. Kada su pojedinci upisivali srednju školu i u nju dolazili biciklom, nije bila rijetka situacija da ih nekolicina, a radilo se o brojci koja se kretala oko 10, smatraju ili ludim ili siromašnim, ili oboje. Jer, kao, tko je toliko blesav pedalirati do škole kad se u nju može dovesti autom, motorom, ili u najgorem slučaju javnim prijevozom. Pretpostavka je da se tu radilo o nekakvom poslijeratnom fenomenu, dodatno povezanim s naglim prelaskom na kapitalistički sustav.

Danas je već drugačije. Sve više 'običnih' ljudi svakodnevno koristi bicikl kao prijevozno sredstvo, a nije rijetkost vidjeti i ponekog hrabrog poslovnjaka kako vožnjom u odijelu probija barijere.

Dakle, očit je nekakav pomak u glavama ljudi i tome se veselimo. Bilo bi lijepo kad bi ovaj pomak u glavama pratio i pomak u infrastrukturi, pa da javne vlasti na mjesnoj, područnoj i državnoj razini počnu više ulagati u razvoj biciklističke infrastrukture, jer su koristi od povećanja biciklističkog prometa dokazano ogromne.

Naravno, Nizozemsku krasi odlična biciklistička infrastruktura, koja nekad zaista zadire u znanstvenu fantastiku (pogledaj ovdje što je to Hovenring). No i bazična infrastruktura, a to znači funkcionalne i kvalitetne staze – dobro povezane, dovoljne širine i bez barijera – je dovoljna za rapidan razvoj biciklističkog prometa.

U protivnom se on zaista svodi na nekolicinu luđaka koji riskiraju život boreći se s automobilima da bi bicikl vezali za najbliže drvo ili ogradu, umjesto za kvalitetan i siguran stalak kao što je, na primjer, Car Bike Port, navodi Bike my day.