Otkriven razlog masovnog nasukavanja kljunastih kitova

Još osamdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici su otkrili poveznicu između sustava podvodnih lokacija ili sonara i namjernog nasukavanja kljunastih kitova na plažama, a sada su španjolski stručnjaci pojasnili i zašto je tako.

Naime, čini se da zvučni impulsi sonara nasmrt preplaše kitove jer u njihovu organizmu izazivaju navalu adrenalina poput one koja se događa u ljudskom tijelu, uzrokujući pritom smrtonosne promjene koje negativno utječu na obično savršeno prilagođenu tehniku plivanja velikih sisavaca.

Proučavajući primjere masovnog nasukavanja kitova, tim španjolskih stručnjaka je ustanovio da se u njihovu tijelu u trenutku kada osjete blizinu sonara događa nešto poput dekompresijske bolesti (kesonske ili ronilačke bolesti). Pritom se jako preplaše, a njihove vene ispune se mjehurićima dušika, što rezultira teškim krvarenjem u mozgu, ali i oštećenjem ostalih organa.

"Kada osjete da im je sonar blizu, kitovi se jako uplaše te nastoje pobjeći što prije i što dalje od izvora zvuka, mijenjajući pritom svoj uobičajeni obrazac plivanja. Tada su pod golemim stresom", rekao je jedan od znanstvenika, Yara Bernaldo de Quiros sa španjolskog Sveučilišta Las Palmas de Gran Canaria. "Stres utječe na njihov uobičajeni obrazac plivanja zbog čega im se u tijelu akumulira dušik te na kraju ove prekrasne životinje ugibaju u agoniji".

Kod kitova je uobičajeno da im se broj otkucaja srca smanjuje kako bi se reduciralo korištenje kisika i da bi se spriječila koncentracija dušika u trenutku kada zaplivaju prema velikim dubinama. No čini se da zvukovi sonara sve ove prirodne mjere opreza jednostavno nadvladaju, ponište, zaključili su znanstvenici.

Kitovima je vokalizacija nužna da bi komunicirali s ostalim pripadnicima svoje vrste na velikim udaljenostima. Zvuk koji sonar ispušta pri navigaciji, detekciji objekata i komunikaciji, može poremetiti zov kitova, odvratiti ih od njihovih staništa i oštetiti njihov sluh, ranije je ustanovljeno.

Srednja frekvencija sonarnog signala (od 1 kiloherza (kHz) do 10 kHz) najizgledniji je krivac za masovna nasukavanja kljunastih kitova koja su se ranije događala. Zabilježeno je i nekoliko masovnih nasukavanja ostalih vrsta kitova.

Španjolski istraživači su upozorili na posebnu vrstu sonara koji na kitove utječe pogubno, a riječ je o aktivnom sonaru srednje frekvencije, raspona od oko 5 kHz.

Oni su proučavali podatke o oko 120 masovnih nasukavanja kitova koja su se dogodila između 1960. i 2004., a obavili su i obdukciju 10 lešina nasukanih na Kanarskom otočju 2002. nakon pomorske vježbe koja se odvijala u blizini. Tada su evidentirali efekt dekompresijske bolesti.

Zaključili su i da sonari djeluju različito na različite vrste kitova te da oni najpogubnije utječu na kljunaste. Tomu u prilog govori činjenica da je od 120 uginulih kitova, polovina bila vrste Ziphius cavirostris (kljunasti kitovi), očigledno posebno osjetljive na zvukove sonara.

Obećali su da će se angažirati na zabrani upotrebe takvih sonara u područjima u kojima žive spomenute vrste kitova. Takva je zabrana na snazi na Kanarskom otočju od incidenta iz 2002. godine.

"Dotad su Kanari bili najčešće mjesto ovakve vrste atipičnog nasukavanja. Od donošenja moratorija nije se dogodilo nijedno", rekao je De Quiros.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Royal Society Journal Proceedings B., prenosi Hina.