Ornela Vištica: "Vrlo mlada sam osjetila negativne posljedice bavljenja javnim poslom"

Ornela Vištica (35), glumica koja je godinama bila jedno od najprepoznatljivijih lica na televizijskim ekranima, posljednjih godina posvetila se kazalištu, svom prvom umjetničkom domu.

Njezine uloge u serijama donijele su joj ne samo popularnost nego i status jedne od najsvestranijih glumica svoje generacije, piše Net.hr. No, kada se činilo da će njezina televizijska karijera nastaviti strelovito rasti, Ornela je izabrala mir kazališta, gdje danas radi u mnogo intimnijem okruženju.

I dok joj je profesionalni život pod svjetlima reflektora, Ornela svoj privatni život ljubomorno čuva. Sretno je zaljubljena u Nenada, partnera starijeg dvadesetak godina, no o toj vezi malo govori.

Na pitanje kako ju je njezino djetinjstvo oblikovalo kao osobu i kojih se uspomena rado sjeća, Ornela odgovara:

"Često se vraćam u djetinjstvo, zbog učenja kroz igru djetinjstva, zbog toga što su tamo negdje davno nastali temelji nevjerojatne unutarnje snage koja me vodi kroz život. Moja baka me učila skromnosti, izdržljivosti, vjeri u sebe i svoj rad. Teta Marija me za vrijeme boravka u Hamburgu učila lijepim manirima kao u drami Pigmalion, pravila bontona, holivudski život helikoptera, haljina i ženskih ukrasa. A od svega najviše sam voljela trčati slobodna u igri s drugom djecom, kupanja u rijeci, prašnjavo seosko igralište. Djeca mog djetinjstva danas odrasli ljudi zauzimaju posebno mjesto u mom srcu jer su me učili o jednostavnosti sreće."

Prvi susret s kamerom je imala još kao dijete a evo što kaže o tom iskustvu:

"S kamerom sam se susrela kao dijete jer se sve snimalo - od rođendana pa do nastupa i priredbi. Kao djetetu su mi nastavnici pa profesori davali određeno povjerenje jer su uvijek vjerovali u mene, dok sam se ja trudila ne izigrati nikada ukazano povjerenje. Nagrade koje sam osvajala devedesetih kao dijete bile su recimo u novčanom iznosu veće od mamine tadašnje plaće. Znala bih po pet sati vježbati poeziju, učiti sve pjesme napamet. I danas je moja velika ljubav upravo poezija."

Na pitanje o popularnosti i mračnim tajnama slave, Ornela iskreno priča:

"Nisam se nikada usudila uživati u popularnosti, moja želja je bila činiti sve ljude sretnima, spajati ljude, pomagati ljudima, činiti dobro.
Vrlo mlada sam osjetila i negativne posljedice bavljenja javnim poslom. Prvu kriznu situaciju sam mogla jedino riješiti kroz suradnju s institucijama, televizijom i ljudima koji su me tada čuvali. Danas znam kako sam iz te epizode svog života naučila što znači ostati smiren i surađivati u povjerenju. Željela sam zadržati osmijeh, snagu, ostati profesionalna na setu bez ikakvog odavanja dojma o težini situacije."

Ako Ornelu pitate što bi promijenila iz svojih ranih glumačkih dana da može, njezin odgovor bi uvijek bio isti.

"Danas s odmakom, jedino što sam znala propustiti važne datume prijatelja i dragih ljudi zbog odgovornosti prema poslu."

Kako gleda na svoje najpopularnije uloge i s kojim kolegama je u kontaktu, Ornela odgovara:

"Svakoj televizijskoj ulozi sam udahnula život i prenijela ljudima emociju jednako kao i u kazalištu. Moje uloge do sada su potpuno različite, što je bio i određeni izazov. Možda bih još uvijek željela odigrati jednu dobru filmsku rolu.
Najviše sam okružena s kolegama iz kazališta s kojima igram, ostale rijetko vidim, no kada se dogodi prilika čujemo se i pamtimo lijepe trenutke."

Svoj ljubavni život čuva od očiju javnosti te o svom partneru malo priča, kaže da joj je želja zaštititi svoj privatni život.

Na kojim projektima trenutno radi i bi li se voljela vratiti na male ekrane, glumica odgovara:

"U kazalištu osjećam nevjerojatan mir i odmor, dijelim ulogu s oko 500 ljudi navečer i odmaram. Trenutno igram u matičnom kazalištu Kerempuh u predstavama Predsjednici i Ca, Gruntovčani, Ja od jutra nisam stao i Ubojstvo u Orient Expressu.
Morala bi biti posebna uloga da me vrati na male ekrane i ukazano povjerenje, možda čak i neka autobiografska."

Za kraj Ornela otkriva kako za nju izgleda savršeni odmor:

"Bježim samo kad čujem o sebi nešto nespojivo sa mnom. Jednostavno odem u tišini bez dijaloga koji je moja omiljena forma. A najviše odmaram kad radim, obožavam cvijeće i biljke, maštam kako ću jednog dana izgraditi Monetov vrt spojen s estetikom prostora, a u zadnje vrijeme puno čitam o diplomaciji, kulturi i ljudima. Gledam uglavnom sve predstave, nevjerojatnu količinu dokumentarnih filmova, pomažem koliko mogu onima kojima je potrebno."