Odzvonilo i Independentu – Hoće li Britanci primijetiti nestanak omiljene novine?

Kada je BBC najavio vjerojatnu smrt dnevnih novina Independent – bar u printanoj formi – u četvrtak ujutro, potrošio je čitavih deset sekundi na tu temu. Kratkoća te najave pokazala je koliko je smanjen utjecaj dnevnih novina koje su nekad predstavljale moć u medijima – i u zemlji.

U stvarnosti, dok odzvanjaju zvona za Independent, pacijent još uvijek diše – tek toliko. Ali ne zadugo. Ruski vlasnici lista, obitelj Lebedev, potvrdila je u petak da nakon što je prodala svoju profitabilnu kompaniju, tabloid “i”, zadnje izdanje Independenta će biti printano 26. ožujka.

Uspon i pad Independenta je puno više od sage o jednoj novini. To reflektira i simbolizira nazadak printanih medija na zapadu uopće, gdje se svi bore da nađu poslovni model na kojem mogu preživjeti u izmijenjenom svijetu.

Ta novina je nastala u važnom trenutku u Britaniji. Nakon pokretanja 1987. godine, liderica konzervativaca, Margaret Thatcher, pobijedila je na općim izborima treći put za redom, što je zaustavilo raspravu o tome hoće li Britanija biti vođena prema njezinim kapitalističkim idejama ili socijalističkom modelu kojeg su predlagali Laburistička stranka i njeni sindikalni saveznici.

Dijete Thatcher revolucije

U neku ruku, ta novina je bila dijete Thatcher revolucije, koja je vidjela moć u tome da sindikat tiska diktira radne uvjete kad su razbijeni. Osnivači novine su iskoristili trenutak da pokrenu novo izdanje, uočavajući prostor među čitateljima koji su bili umorni od bitki ljevice i desnice u velikim starim novinama.

Prije nego je Independent došao, Britanci koji su htjeli ozbiljno jutarnje čitanje imali su u suštini birati između četiri novine, Financial Times, Times, Guardian i Telegraph.

Dok je “FT” opsluživao poslovnu zajednicu i Times pisao za dužnosnike, druge dvije su funkcionirale kao kućne oglasne ploče podrške Laburista odnosno Konzervativaca. Independent se uglavio na tržište među stotinama tisuća ljudi koji se nisu vidjeli ni u jednom taboru.

Na svom vrhuncu, tiraž je dostizao najviše 400,000 i tada je novina disala za vratom Guardianu. Ali Independent su uskoro potkopali neki od istih faktora koji su mu pomogli da se uzdigne.

Kako su se izgledi za printane novine mračili 1990-tih, zahvaljujući usponu interneta, one su spale na svoje politički posvećene stalne čitatelje.Sve velike dnevne novine u Velikoj Britaniji, kao i svugdje na zapadu, doživjele su ogroman pad tiraža u zadnjih 20 godina.

Telegraph je nekad prodavao preko milijun primjeraka dnevno, Times oko 800.000 i Guardian oko pola milijuna. Sada Telegraph prodaje oko 500.000, Times oko 400.000 i Guardian oko 190.000 primjeraka.

I dok su svi oni izgubili barem polovicu čitatelja tijekom proteklog desetljeća, teško je i zamisliti Britaniju u kojoj ni opredijeljeni ljevičari ni konzervativci nemaju svoju novinu.
Stare novine također imaju težinu tradicije iza sebe. Datiraju unazad desetljeća ili stoljeća – Times čak do 1785. godine, a Guardian do 1821. Guardian pri tom sjedi na bogatom povjereničkom fondu, koji uključuje nasljedstvo generacija ljevičara koji su mu ostavili svoj novac.

Možda Guardian ima enormne gubitke od oko 50 milijuna funti svake godine ali, kao rasipni aristokrata koji je naslijedio veliko bogatstvo, proći će neko vrijeme prije nego kriza dođe.

Novine u kutu

Independent nema staru tradiciju ili ustanovljenu političku bazu kojoj bi se obratio – a nema ni povjerenički fond. Godinama je njegovo preživljavanje bilo čudo, koje je zavisilo od velikodušnosti – i ambicijama – Lebedeva i na konstantnom kresanju i podmlađivanju radne snage.

Nekoć Independentov desk za vanjsku politiku nije bio desk nego ogromna prostorija puna zvonjave telefona, ljudi okupljenih i podijeljenih u sektore, Istočna Europa, Zapadna Europa, Latinska Amerika, Afrika… Prepunjene pepeljare i boce vina načete ili ispijene poredane po stolovima. Čini se nedostižnim sada.

Nitko nije imao ni najmanje ideje da bi svanuo dan, puno prije nego je itko zamišljao, kada ne bi baš puno ljudi htjelo “vijesti” – ponajmanje od svega u formi “novine”.

Sada se čini kao dalek san. Uđite u londonski kafić ovih dana i moći ćete još uvijek vidjeti nekolicinu novina zguranih u kutu. Ali obično su uredno presavijene i nepročitane – više kao dekoracija nego potreba. Teško da ih itko mlađi od 40 čita.

Ako žele vijesti, čitaju ih online na laptopu ili iphoneu – i besplatno. Neki, ako iko, primijetit će nestanak tiskanog Independenta – online dnevnik će biti tu neko vrijeme.

Za nas iz starije generacije, posebno one koji smo nekada radili u Independentu, više je traumatično – još jedan znak da vrijeme novina – koje je počelo prije 300 godina – prelazi u povijest, prenosi Media.ba.