Održana tribina "A. G. Matoš - 1914. - 2014. - sto godina poslije"
U povodu 100. godišnjice od smrti književnika A. G. Matoša na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a u organizaciji Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i sponutog fakulteta održana je tribina pod nazivom "A. G. Matoš - 1914. - 2014. - sto godina poslije".
Na tribini su sudjelovali prof. dr. Antun Lučić i Ivan Sivrić, predsjednik DHK H-B, te članovi Dramske skupine Filozofskog fakulteta.
Ivan Sivrić je rekao kako je tribina organizirana u okviru književnih susreta i kako smatra da ''Antun Gustav Matoš kao prvo pero hrvatske moderne to višestruko zaslužuje''.
''Matoš je prijelomnica u hrvatskoj književnosti koja je omogućila pojavu Tina Ujevića, Krleže i drugih okomica hrvatske književnosti'', rekao je Sivrić.
Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne također je odlučilo darivati dio knjiga Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
''Ovo je naš skromni doprinos. Naravno da to nije nešto mnogo, ali eto jedna gesta, jer su oni nama izašli u susret ustupajući nam ovaj prostor u ''pola bijelog dana'' kako se to kaže. I njima hvala za to'', kazao je Sivrić.
Sivrić je rekao kako će književna tribina nastaviti s radom, te će se vjerojatno održavati svakih mjesec dana.
''Mogu slobodno najaviti tribinu o Lucijanu Kordiću, povodom stote obljetnice njegovog rođenja. Ovdje bismo na jednom prigodnom mjestu vjerojatno postavili ploču, njemu u čast'', rekao je Sivrić.
Na današnji dan, 1914. godine u Zagrebu je umro Antun Gustav Matoš, hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac.
Matoš je središnja osoba hrvatske moderne, te radikalne inovacije hrvatske književnosti koja se ubrzano europeizirala i modernizirala, apsorbiravši suvremena strujanja od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta, s oslonom na francusku književnu kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa.
Esteticizam i umjetničke norme su postali primarnim kriterijem vrjednovanja, dok je nacionalni i društveni angažman, dotle praktični jedini credo, ostalo uklopljen u cjelovitiju vizuru zadaće hrvatskih pisaca, koji od Matoša nadalje nisu (osim u komunističkom razdoblju) mogli gajiti pretežito utilitaristički odnos spram umjetničkoga stvaralaštva.
U književnost je ušao 1892. pripoviješću "Moć savjesti", koja naznačuje početak razdoblja moderne. U nekoliko navrata pisao je o svojemu poimanju poetike proznog stvaralaštva te o svojim literarnim uzorima.
Dok je novele, putopise, kritičke članke i feljtone pisao i objavljivao usporedo od samog početka svojega pisanja, poezijom se kontinuirano počeo javljati u časopisima dosta kasno, tek oko 1906. godine, i do kraja života napisao je u svemu 80-ak pjesama.
Matoš je umro od karcinoma grla, ostavivši iza sebe dvadesetak što tiskanih, što neobjavljenih knjiga: od pripovijedaka, feljtona i putopisa, do pjesama, kritika i polemika.
-webp.webp)
-webp-wm.webp)
