Od Rojala i Eden parka do...

Najstariji snimljeni film „Scena iz vrta Roundhay“ iz 1888. i mnogo poznatiji drugi „Radnici izlaze iz tvornice“ braće Lumière iz 1895. najavljuju revoluciju u svijetu zabave. Iako kratkometražni (prvi film je trajao samo 2.11, a drugi 46 sekundi), ovi filmovi su zaintrigirali publiku koja je osim svakodnevnih scena ubrzo zaželjela i filmove s fabulom.

Prvo prikazivanje filma u BiH je održano u Sarajevu 27. srpnja 1897., a prva takva predstava u Mostaru je održana 1905.

Pioniri filma u Mostaru su imenom nepoznati, ali se zna kako su u pitanju bili časnik austrijske vojske koji je na prostoru današnjeg parka upriličio prvu kino-projekciju u Mostaru, i stanovita gospođa, nazvana Bečankom, koja je, pod šatorom, iste godine otvorila prvo improvizirano kino.

Slijedeće godine, 1906., Anton Tiberio, u prostorijama KUD „Ittihad“ otvara prvo stalno kino, koje godinu poslije seli u podrum novootvorenog hotela Bristol. Nakon dvije godine ovo kino, pod imenom Rojal, seli u drvenu baraku preko puta hotela. Projekcije filma je pratilo sviranje na klaviru glazbenika Tantulinija, a filmove je najavljivao čovjek koji je pored plakata izvikivao imena glumaca.

U Mostaru je već tada postojalo i ljetno kino, na sjeverozapadnom rubu današnjeg Španjolskog trga, koje se nazivalo „Eden park“.

Pored kino projekcija, u Mostaru je snimljen i prvi igrani film na području BiH. Mađarska melodrama „Szulamit“ koja govori o srednjovjekovnoj djevojčici, je snimljen upravo u Mostaru i njegovoj okolici 1916. godine. Tri godine kasnije, Mostar i Blagaj postaju lokacijom snimanja prvog stranog igranog filma u Kraljevini SHS, pod nazivom „Treasure hunter from Blagay“.

U Stocu je slijedećih godina u potpunosti snimljen njemački zvučni film „Blood brothers“, a 1934. i njemački dokumentarni film „Fez und Schleier, Bilder aus Mostar und Sarajewo“.

Nedugo nakon završetka II. svjetskog rata, u Mostaru je djelovalo sedam kina: „Zvijezda“, „Partizan“, „Volga“, „Neretva“, kino „Ratnog vojnog vazduhoplovstva“, te ljetno kino. Do 1992. su, od spomenutih, u Mostaru ostala djelovati dva kina: „Zvijezda“ i „Partizan“.

Samim počecima Hladnog rata, Mostar, Počitelj i Stolac, postaju mjestom snimanja prve filmske suradnje između jedne zapadnoeuropske i jedne komunističke države. U jugoslavensko-austrijskoj koprodukciji snimljen je film „Posljednji most“ 1953. godine.

Sa SFRJ, Mostar je postao mjestom snimanja kadrova za nekoliko „partizanskih“ filmova, kao što su „Bitka na Neretvi“ i „Partizanska eskadrila“.

O najvećem mostarskom pjesniku Aleksi Šantiću je 1991. u Mostaru snimljen i film „Moj brat Aleksa“. Naslovnu ulogu je odglumio je Branislav Lečić, dok je stihove Alekse Šantića otpjevao Dragan Stojnić.

U Mostaru je većinu svog radnog i životnog vijeka provelo i nekoliko poznatih glumačkih imena poput Joze Lepetića, Dane Kurbalije i Tonija Pehara, dok je u Mostaru rođen i srbijanski glumac Sergej Trifunović.

Od danas aktivnih glumaca iz Mostara, vrijedi izdvojiti dvoje koje žive i rade u Velikoj Britaniji. Velibor Topić je na međunarodnoj sceni ostvario zapažene uloge u dva filma britanskog redatelja Ridleya Scotta – „Robin Hood“ i „Kraljevstvo nebesko“, dok je Adna Sabljić nastupala u britanskom filmskom serijalu „Prime Suspect“, te seriji „Doctors“.

Unatoč bogatoj filmskoj povijesti, Mostar je danas jedan od rijetkih gradova u BiH u kojem ne postoji kino dvorana.