Umirovljeni profesor prava Jan Glazewski pronašao je u zapadnoj Ukrajini obiteljsko srebro zakopano prije 80 godina, zahvaljujući karti koju je njegov otac nacrtao po sjećanju.
Glazewski je, tada 69-godišnjak, stajao na rubu šume držeći list papira koji je njegov otac Gustaw nacrtao trideset godina ranije. Na njemu su bili ručno nacrtana karta i kratka uputa o mjestu na kojem treba kopati.
Priča počinje 17. rujna 1939. godine, kada su sovjetske snage ušle u istočnu Poljsku, dok je njemačka vojska već napredovala sa zapada.
Obitelj Glazewski bila je zemljoposjednička obitelj na imanju Chmielowa, blizu rijeke Dnjestar i nekoliko kilometara od tadašnje sovjetske granice. Kako je Crvena armija napredovala, obitelj je donijela odluku zakopati dio vrijednosti i napustiti imanje, prenosi N1.
Janov otac Gustaw i njegova braća zakopali su obiteljsko srebro i lovačke puške u šumi u blizini imanja prije bijega prema Rumunjskoj.
Njihov otac Adam, glava obitelji, odbio je otići. Prema obiteljskom svjedočanstvu, sovjetski vojnici su ga poštedjeli nakon što su lokalni radnici jamčili za njega kao poštenog zemljoposjednika. Ostatak života proveo je u blizini izgubljenog imanja i nikada više nije vidio svoje sinove.
Četvorica braće poslije su se raspršila diljem svijeta. Gustaw je preko Palestine stigao do Paarla u Južnoj Africi, gdje je radio u trgovini vinom. Ondje je 1953. godine rođen Jan Glazewski, koji je kasnije izgradio karijeru odvjetnika za zaštitu okoliša.
Obiteljska legenda desetljećima je živjela kroz priču o zakopanom blagu. Jan je godinama tražio od oca da zapiše gdje se ono nalazi.
Gustaw je 1989. godine napokon zapisao upute i nacrtao skicu olovkom, rekonstruiranu po sjećanju gotovo pola stoljeća nakon bijega. Umro je dvije godine poslije.
Karta je, prema Janovu kasnijem svjedočenju, bila iznenađujuće precizna. Označavala je prvotnu vlastelinsku kuću, koja je u međuvremenu bila uništena, a zatim isprekidanu liniju od oko 100 metara preko nekada obrađenog polja, sada zaraslog u šikaru, niz padinu do granice šume.
Glazewski je poslije rekao kako je riječ bila o potrazi za iglom u plastu sijena. Nakon osamdeset godina nitko nije mogao sa sigurnošću znati ni je li se sama šuma povukla ili proširila niz padinu.
Tek nakon umirovljenja Jan je imao dovoljno vremena krenuti očevim tragom. S detektorom metala i uz pomoć lokalnih Ukrajinaca pretražio je mjesto označeno na karti.
Na tom je mjestu iskopao kutiju za nakit, graviranu krsnu žlicu i obiteljsko srebro, vrijedno tisuće dolara. Očekivao je tek nekoliko zahrđalih predmeta, ali pronađeno blago bilo je znatno veće i vezano uz više obiteljskih generacija.
Za Jana Glazewskog vrijednost pronalaska nije bila prije svega financijska. Otkriće je postalo središnji dio njegovih memoara ''Krv i srebro'', a u srpnju 2025. godine priča je predstavljena i u Cape Townu.