Obilježena 27. godišnjica stradanja Hrvata na Stipića livadi

Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i svetom misom na spomen obilježju stradalim Hrvatima na Stipića livadi iznad Doljana, danas je obilježena 27. godišnjica stradanja 39 hrvatskih branitelja i civila koje su na današnji dan 1993. mučki pogubili pripadnici Armije BiH.

Prije početka svete mise brojna izaslanstva zapalila su svijeće i položili vijence na spomen obilježju. Skupu se obratio general zbora Stanko Sopta, a pročitana su imena stradalih na Stipića livadi i Doljanima.

U spomen na stradale, služena Sveta je misa zadušnica na kojoj su, uz obitelji i prijatelje ubijenih, nazočili i predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i predstavnici vlasti i stranaka članica Hrvatskog narodnog sabora. Svetu misu za nevine hrvatske žrtve predvodio je don Ivica Boras.

Stipića livada, mjesto iznad Doljana, Općina Jablanica, mjesto je na kojemu je u jutro 28. srpnja 1993. počinjen zločin nad 33 hrvatskih vojnika i 6 civila koje su ubili i masakrirali pripadnici Armije BiH među kojima se spominju i mudžahedini.

Svi preživjeli stanovnici sela njih preko 200 uglavnom žena i djece, uhićeni su i odvedeni u Jablanicu gdje su bili zatočeni do 1. ožujka 1994. kada su razmijenjeni. Nažalost, ni do danas još nije rasvijetljen pokolj sa Stipića livade.

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte 

Poštovani prijatelj!

Već se nabrojalo dvadeset i sedam godina od onoga 28. srpnja 1993. godine. Bio je to krvav dan. Dan zločina i podmuklosti. Bio je to dan u kojem je Armija  BiH združena s Mudžahedinima, po tko zna koji put, pokazala svoje pravo, zločinačko lice.

Mučki su napali Doljane. Ubili nevine žene i starce. Civile, bez ikakvih vojnih obilježbi. Majke naše i djedove naše. I likovali nad svojim zločinom, kao da su postigli neku veliku vojnu pobjedu. Ovdje su na Stipića livadi, kod izvora, čekali skriveni zajedno s Mudžahedinima i ubijali civile i zarobljene ljude. Ritualno, kao u neka stara povijesna vremena kad su Turci porobili ove krajeve i to isto činili  našim precima.

Ovih dana iskapamo na Rostovu hrvatske žrtve Bugojna, njih devetnaest, koje su također ubili pripadnici Armije BiH zajedno s Mudžahedinima. Nikada nisu rekli gdje su ih ritualno smakli i pokopali. Roditelji su umirali s tugom u duši, jer ne mogu sinu zapaliti svijeću na grobu. I te iste krvnike danas izabiru na visoke političke dužnosti ove zemlje. Kao da se ništa nije dogodilo.

E, da samo znate, da se dogodilo! Stipića se livada dogodila i Bugojno i tolika druga mjesta zločina nad Hrvatima. Hoće li biti procesuirani od strane sudskih tijela ove Zemlje, to je  njihov problem, i od međunarodnih sudova. Mi znamo da su oni naša svetinja, naša rana, bol i ponos. I da ih nikada ne ćemo zaboraviti. Počivajte u miru Božjem. S Vaših kostiju i Vaše krvi raste naš život i naša sloboda.