Obična djeca običnih obitelji postaju taoci šljokičavog krkanluka

Pored stotina drugih užasa koji se na dnevnoj bazi događaju u našim gradovima, udarna vijest na najčitanijem portalu u Hercegovini danas je ona o skorašnjoj maturalnoj zabavi i glasi ovako: "Mostarske maturantice žele izgledati kao Sulejmanove Sultanije".

Da, a nesretni im roditelji za te haljine crnče kao Sulejmanovi robovi.

Očevi i majke će ovog proljeća, po tko zna koji put u mraku i u suzama, zbrajati novac samo da njihovo dijete ne bi iskakalo iz prosjeka. A danas je prosjek nemilosrdan. Diktiraju ga djeca postratnih kriminalaca i primitivnih tajkuna. Bolesno vrijeme bolesnog natjecanja u svemu.

Obična djeca običnih obitelji postaju taoci šljokičavog krkanluka još od vrtića. Zarobljenici konstantnog pressinga koji guši, radi kojeg ćeš se cijeli svoj život truditi imati "kao netko tamo drugi". Sve dok te ne spiči kakva bolešćura ili infarkt od stresa. Ali bitno je da ćeš moći s Iphoneom pozvati hitnu.

Sami smo sebi krivi.

Hej djevojčice, šta fali što ćeš biti kao Pepeljuga pored njihovih ELFS haljetaka ili novih Louboutinki? Njeguj ono što imaš onda kad zguliš sve sa sebe. Ono kakav si čovjek kad ostaneš gola, sama sa svojim odrazom u ogledalu. Prazninu duše ne može srediti nikakav dizajner. Pusti bona sultanijine tkanine i izgrađuj sebe. Unikatnu, posebnu, skroz drugačiju od nametnutnih, usranih normi. Jebe ti se što mahala kaže, nisi se ti zbog mahale ni rodila.

I poljubi tog oca i majku što sad sjede na kauču. Ne daj im da čitaju gluposti i da ih duša boli sutra ispred trake neke uboge tvornice, u kojoj plaće nema mjesecima.