Novinska karikatura kao važan povijesni izvor

Karikatura, kao sastavni dio novinstva, imala je u povijesti važnu ulogu u informiranju javnosti i kreiranju javnog mnijenja. Njome su popraćena sva važna društvena i politička zbivanja što je čini važnim povijesnim izvorom.

Potvrda ove teze može se naći u nedavno objavljenom novom broju stručnog časopisa Instituta za povijest Sarajevo "Historijska traganja", gdje je objavljen i rad hrvatske povjesničarke Lidije Bencetić "Sukob Jugoslavije i Informbiroa u karikaturi zagrebačkog Vjesnika 1949.-1960.".

Autorica naglašava da karikatura nema uvijek pozitivne ciljeve, nego se upotrebljavala i u propagandne i političke svrhe, a služi i u poticanju negativnih stereotipa, kako u totalitarnim, tako i u demokratskim društvima.

Kada je u pitanju tema ovog članka, Bencetić je izračunala da je od 1949. do 1960. Vjesnik objavio čak 238 karikatura o Informbirou, a najviše 1952. godine - 91. Prva karikatura je objavljena tek na prvu godišnjicu javnog sukoba, na dan objave Rezolucije Informbiroa 28. lipnja 1949. i i cilj joj je bio prikazati ustrajnost i čvrstoću Jugoslavije.

Najviše pažnje u karikaturama u Vjesniku posvećeno je sovjetskom diktatoru Staljinu. Ismijavala se sveprisutnost njegovih portreta, karikaturisti su ga zatim prikazivali kao diktatora i krvnika, ismijavan je način na koji je sebe proglašavao velikim misliocem i spasiteljem čovječanstva od kapitalizma... Kada je početkom 1953. Staljin krenuo u likvidaciju židovskih vjernika, Vjesnikove karikature su to žestoko osudile, dovodeći ga u vezi s Adolfom Hitlerom. Tako je u jednoj karikaturi prikazan Hitler kako Staljinu predaje mač i govori mu: "Gdje ja stadoh, ti produži".

Može se zaključiti da je autorica na jedan novi i poseban način prikazala problematiku sukoba s Informbiroom kao jednog od najvažnijih događaja u povijesti socijalizma, te još jednom potvrdila vrijednost novinske karikature kao povijesnog izvora.

Inače, u novom broju "Historijskih traganja" objavljeni su radovi koji prezentiraju procese i događaje od druge polovine 18. stoljeća. Marija Kocić pripremila je rad o ulozi Sevastopolja u prodoru Rusije na Mediteran, rad Alena Zečevića analizira poglede biskupa Josipa Juraja Strossmayera prema bosanskim franjevcima, Prvoslavnoj crkvi, bosanskom ustanku i uopće o bosanskom pitanju, dok je Adnan Jahić analizirao pitanje muslimanskih žena za vrijeme Prvog svjetskog rata, a rad Seada Šejtanića posvećen je načinu proizvodnje duhana na primjeru Duhanske stanice Mostar 1932.