Nizozemci ukidaju kaznu za bogohuljenje

Iako liberalna zemlja, u Nizozemskoj je također bilo kažnjivo djelo "ofenzivna blasfemija". Ukidanjem tog članka zakona, parlament u Haagu želi postati svjetovna zemlja koja se ne osjeća obaveznom štititi - boga.

Zapravo se u Nizozemskoj već odavno nije primijenio stavak zakona iz 1932. kojom se kažnjava "napadno bogohuljenje" - posljednji put se to dogodilo 1968. godine. Tamošnji premijer Mark Rutte, iako politički pripada desnici, već je dulje vremena namjeravao ukinuti taj članak 147., ali kako nam objašnjava Markus Wilp, politolog na Centru za nizozemske studije Sveučilišta u Münsteru, njegova veoma široka koalicija je ovisila i o zastupnicima Zajednice ortodoksnih protestanata (SGP). Oni nikada nisu imali više od tri mandata, ali u studenom se parlament sastao u novom sazivu i Rutte može ukinuti zakon. Utoliko u Nizozemskoj više neće biti kažnjivo huljenje Boga, ali će se i dalje kažnjavati vrijeđanje tamošnje kraljice Beatrix.

"Izdržati" i ekstremna mišljenja

Politolog Wilp ukazuje i kako je za razumijevanje ukidanja kažnjavanja blasfemije, potrebno bolje razumjeti ozračje slobode mišljenja u Nizozemskoj i odnosu prema božanstvu - ne samo kršćanstva, nego bilo koje religije. "Tamo ima mnogo manje tabua. To znači i da se i neki političar kao desni populist Geert Wilders može i mnogo agresivnije izražavati o nekoj vjeri nego što bi to ikad bio slučaj u Njemačkoj."

Doduše, izjave Wildersa o islamu kao agresivnoj političkoj ideologiji je i u Nizozemskoj izazvalo diskusiju, mora li se takva kleveta kazniti. No na koncu je prevladalo mišljenje kako se u ime slobode mišljenja, mora "izdržati" i ekstremna stajališta poput onih kakve zastupa Wilders. Markus Wilp sažima temeljno načelo javnog mnijenja u Nizozemskoj: "Ništa nije snažnije nego snaga argumenta - i na temelju tog načela sada i dolazi do promjene zakona."

Bog ne treba zaštitu države

Zapravo postoji široki spektar kako se pojedine države odnose prema blasfemiji i bogohuljenju. U Njemačkoj je još 1969. promijenjena zakonska odrednica o bogohuljenju i od onda se praktično još jedva ikad koristi. Naime, članak 166. Kaznenog zakona se tek djelomice odnosi na blasfemiju, nego određuje kako je vrijeđanje drugih vjera i svjetonazora samo onda kažnjivo "ako se time ugrožava javni red i mir".

Profesor za socijalnu etiku sveučilišta u Bonnu Hartmut Kreß smatra kako je ovakvo, njemačko stajalište mnogo primjerenije za današnje doba: "U 20. i 21. stoljeću još jedva možemo reći kako je ime i pojam boga vrijednost koju mora štititi država. To je bilo stajalište kakvo se može naći u antici i u srednjem vijeku." Ovaj aktualni njemački članak svjedoči kako je ova država svjetovna i neutralna prema bilo kakvom svjetonazoru.

Država se osjeća odgovornom intervenirati samo ako se napada neka vjera i poziva na nasilje, objašnjava profesor Kreß. "U osnovi, to je krivično djelo poticanja na mržnju što je također osobito istaknuto kao zločin i zapravo, to je i dovoljno."

Opširnije na DW (link)